Znamo, a i pisali smo da je Neda Ukraden dugo godina radila sa jednim orkestrom iz Sarajeva, “Olimpikom” sa kojim je sve te godine rada uz vlastite pjesme i repertoar obavezno pjevala i blok sevdalinki.
Bio bi to istinski ugođaj i za oko i za uho. Zajedno sa Midom Durićem na sceni je uvijek imala pravi mali šou. Bez obzira da li je u pitanju koncert ili zabava uvijek su kupili gromoglasne aplauze i ovacije. Tako je krajem devedesetih na samostalnom solističkom koncertu u Lisinskom Neda se nakon izvedbe svih svojih hitova i dobivenih aplauza, obratila svom orkestru riječima: “Hajm'o mi zapjevati sevdalinku.”
Svi su je s nevjericom gledali, ali su poslušali šeficinu odluku i zasvirali “Srno moja, more ne srdi se na me”, “Crven fesić nano”, “Bosno moja”… Osim ovacija i vriska oduševljenja iz publike zasipali su je tog puta cvijeće, kojekavi darovi, što ni sama nije očekivala. To je bio mač sa dvije oštrice da li će proći ili ne taj repertoar u tom vaktu jer u to vrijeme Lisinski je imao opečaćen imidž objekta u kojem su se izvodili ozbiljni repertoari u koji se nije svrsatala sevdalinka niti narodna pjesma.
Toga se svi rado sjećaju, čini se i sama Neda. Ostalo je samo da se sjeća jer očito taj zahvat više ne bi smjela da se usudi uraditi jer je ponovo imala gostovanja u pomenutoj dvorani, ali bez narodnjačkog bloka. Sami predratni snimci se mogu naći na njenom portalu kao i mnogobrojni snimci iz tog doba sa pomenutim orkestrom, počev od gostovanja na “SA 3” televiziji i mnogobrojnih svirki diljem ex. Jugoslavije.
Čini se da se i sama Neda, bez obzira na sadašnji uspjeh na estradi i popularnost, sa nostalgijom sjeća svih tih lijepih nekadašnjih dana, što i sama vrlo često potvrdi na gostovanjima po medijima.