Goca Božinovska spremna je da svoju majku Radmilu, koja boluje od demencije, isprati na vječni počinak.
Ona već mjesecima danonoćno bdije nad mamom, pokušavajući da joj bar donekle olakša izuzetno bolne dane. Zbog situacije u kojoj se našla, Goca je bila primorana da otkaže sve nastupe, pa već izvjesno vreme i ne pjeva.
– Teško mi je! Šta ću ja, kuku meni! Majka mi je veoma loše, situacija se ne mijenja. Žena više nikog živog ne prepoznaje. Sve nastupe sam otkazala zbog nje. Neću da radim. Ako nisam u životu radila i zaradila, onda stvarno ne znam. Želim s njom da provodim vrijeme i njene poslejdnje dane. Uz nju sam 24 sata, ne želim da je stavim u dom. Sestri i meni je u amanet ostavila da budemo proklete ako je ikada ostavimo u domu. Ja to poštujem – sa suzama priča Božinovska i nastavlja:
-Vezana je za nas, borila se jadna da nam ni od čega stvori da nam bude lijepo. Mijenjam joj pelene, kupam je, hranim, zabavljam. Nije lako, ali nije mi na teretu. Sestra i ja se smjenjujemo u čuvanju, pa čak i kad je njen termin, ne odvajam se od majke. Hoću da je ispratim kao čovjek. Svjesna sam i spremna da umire, ja to ne mogu promijeniti – kaže Goca i naglašava da joj nijednog trenutka nije palo na pamet da olakša sebi i unajmi ženu da brine o njenoj majci.
– Dok je bila mlada, sve mi je pomagala. I decu mi je čuvala kad sam ja putovala i radila. Mogu i ja sad nju. Ne želim niko drugi da je čuva. Imam ženu koja mi povremeno pomaže oko kuće, ali ko god joj se približi, ona ga tjera iz sobe – rekla je Goca.
– Uopšte nije u toku, ni ko sam, kako se zovem, koliko imam dijece. Ponekad povrati svijest, ali nakratko. Jelenu, koju voli najviše na svijetu, nije prepoznala. Jeca joj kaže: „Bako“, a mama pita: „Ko je ova djevojka?“ Poslije se malo povrati i upita „Da li ona pjeva, ko je rodio nju?“ Strašno! Jelena se mnogo potresla – rekla je folkerka.Vučkovićeva je inače bila veoma vezana za baku. Dok su joj roditelji zbog posla bili odsutni od kuće, ona je živjela s njom i maltene je voljela više nego majku.
