Suzanu Mančić otac je učio da bude ponosna i da uvijek brani svoj stav, ali da prije toga provjeri da li je takav stav i opravdan. Još je, kaže, vaspitao i da razmišlja na muški način a ona je svojim kćerkama prenijela da je u životu jako važno da uvijek znaju da postoje dva puta i da imaju izbor kao i da je uvijek moguće da kažu NE. Svom dečku, prijateljici, poslodavcu…. Na svakom planu.
– Po prirodi sam optimista. Imam i ja svoje loše faze ali one brzo prođu. Naučila sam da izbrojim do pet, da sačekam, ali i dalje mislim da je iskrenost ključ za sva vrata. Najteže je biti iskren, prema sebi posebno, i priznati gdje si dobar a gdje ne, gdje griješiš, šta bi mogao da promijeniš. Ljudi cijene iskrenost, a mi se ipak i dalje foliramo – nastavlja Suzana. Jedna od njenih životnih istina bila je i ostala rečenica – Bolje da mi zavide nego da me žale. Ipak na neke komentare i na neke neistine čovjek nikada ne ogugla. Danas joj je svakako lakše, jer zna objašnjenja za mnoge čudne ljudske postupke i korake.
– U mladosti sam sebi u velikoj mjeri nalazila mane, a manje primjećivala svoju ljepotu. Samokritična sam i danas i to je dobro jer svjedoči o jakom karakteru ljudi jer ste spremni da budete istrajni i da se mijenjate i popravljate sebe – kaže iskreno Suzana Mančić.