Jedna od najvećih jugoslovenskih zvijezda Vesna Zmijanac nikada nije pretjerano marila za prozivke nekih svojih mlađih kolegica na račun svog izgleda i privatnog života nekada i danas. Znala je Vesna da je napravila karijeru, nezaboravne hitove, koji se svim žarom pjevaju i danas i ostaju u narodu, bez obzira što je recimo nekima od njih i nekoliko desetina godina.
Ta emocija u glasu je neprevaziđena, način izvođenja, osjećaj za ritam su nešto čime se danas i neke nove zvijezde ne mogu baš pohvaliti. Nedavno je Vesna u jednoj televizijskoj emisiji oživjela sjećanja na svoj trnovit kafanski početak i svog prvog učitelja.
– Na sebi svojstven način sam upoznavala svoju publiku. Šaban Šaulić me uveo u muzičke vode na mojim počecima. Tada je bio broj jedan, a ne smatram ni da je danas drugačije. Sve što je važno u ovome poslu ja sam naučila od Šabana Šaulića. Možda mnogi nisu znali za taj detalj, budući da su se svakve informacije u vezi toga objavljivale proteklih godina, ali to je tako. Uz Šabana sam vremenom upoznala i veliki broj ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili vezani za naš posao. Širila sam vidike. Ta da sam zapravo i naučila kako se pjeva u kafani, a kako na koncertu. Znala sam tačno procijeniti šta moja publika i poštovaoci moje pjesme u određenom trenutku očekuju od mene. Znala sam da prepoznam bol na nečijem licu, sreću u određenom trenutku, kada da otpjevam baladu, a kada bržu pjesmu. I nisam tada tražila previše. Znala sam da sam pjevačica koja u pauzama Šabanovog nastupa popunjava program i da će moje vrijeme jednog dana doći – ispričala je sa sjetom Vesna.
Dalje kroz karijeru, kako je navela Zmijančeva, poštovala je svog prvog učitelja u estradnim vodama i danas mu je jako zahvalna na tome.
– Kasnije, u doba moje najveće slave, kada sam punila dvorane širom bivše Jugoslavije, škola sa početka moje karijere mi je bila od velike pomoći. Znala sam kako postupiti u određenom trenutku, a isto tako sam i znala da sam ja ta koja je glavna zvijezda i osoba zbog koje ljudi dolaze na nastupe i koncerte. U to vrijeme ja sam za Šabana bila nešto nedokučivo, Šaban je prema meni uvijek imao očinski stav u kome nikada, ama baš nikada nije bila prisutna niti sam mogla naslutiti neku drugu misao i namjeru. Na tome sam mu jako zahvalna. U mom slučaju, imao je želju da me onakvu kakva sam tada bila zaštiti i sačuva od onoga što estrada nosi. A ja sam tada bila nemirno dijete, željna svega, bez nekog određenog cilja i mnogo sam srljala – zaključila je Vesna razgovor o svom učitelju.
