Gotov je još jedan rijaliti. Kamo sreće da je zaista gotov, svjesni smo da će vrlo brzo početi neki drugi ili nova “sezona” istog. Dok rijalitiji traju, a “niko ih ne gleda”, mi smo kao društvo i kao ljudi prije svega zaglibili u mulj na onom dnu pomenutom u naslovu.
Društvene mreže sinoć su gorile kao nikad, a gorile su i dok je trajala ova… Pa… Grozota. Zvaćemo je grozotom. Te podrška ovom ili onom učesniku, te djeljenje snimaka i fotografija u kojima su oni uglavnom poniženi ili ponižavaju druge, a naročito intelekt nas kojima su pojedini kanali na TV-u blokirani… Ili koji, poput autora ovog teksta, ne uključuju televizor poodavno. Eto, sad ispade da sam i ja gledao te snimke i fotografije, ali ne možeš pobjeći od njih sve i da hoćeš, a trudim se i za sada mi Bogu hvala dobro ide. No, da ne skrećem sa teme. Desilo se nešto što je mene lično prilično natjeralo da morališem kao nikada, iako nisam neko ko to inače radi. Barem ne često. Ipak, sad baš ne može da se šuti, a i ne znam što sam umalo počeo da se pravdam, ne treba šutiti!
Ljudi su po društvenim mrežama kačili skrinšotove sa SMS-ovima kojima glasaju za određene učesnike rijalitija, pozivajući na podršku njima?! Sve ti jebem, kad moram da psujem, a i volim. SMS za pobjedu i uzimanje lake love nekog tamo polusvijeta, a pretpostavljate da ću sada pomenuti – bolesnu djecu. Za njih nema SMS-a? Nema ni djeljenja poziva za pomoć bilo kome, a ne samo njima? Ali ta i ta ili taj i taj moraju da pobjede jer će vaš život onda biti bolji, je l’ da? Bićete sretni? Pa sve vam jebem udareno! Nemate vi život, niste ispunjeni, zato i imate vremena za razne rijalitije i praćenje tuđih života i identifikovanje sa, ponoviću, polusvijetom. Ono tamo ispred tih kamera nije ni zaslužilo moju niti bilo čiju pažnju, niti me ikako ugrožavaju, ali ovdje nije riječ o njima tamo – već o vama s ove strane kamere. Vama koji o tome pričate i na poslu, u autobusu, na ulici… I imate baš gadan problem s tim ličnim nezadovoljstvom, prenosi portal Mudrolije.
Dotakli smo dno, jako smo počeli da stružemo licem po glibu. Sad negdje pročitah da je finale trajalo pet sati. Moglo je i čišćenje šume da traje toliko, zar ne? Druženje s mališanima u Zvečanskoj ili nešto sasvim treće, što ima smisla, maženje pasa po ulici recimo, sve ima više smisla od onog ološa na TV-u… A izgleda i ispred njega.
Gdje smo se zajebali, recite mi? Nemam objašnjenje. Neću ga tražiti u “ovo je Srbija”, a poruka za kraj je sljedeća – najlakše je manipulisati takvima kao što ste vi i kad prokomentarišete sljedeći put “E zato nam je i ovako” zbog bilo čega, razmislite zbog koga je tačno TO TAKO.
Sretan rijaliti svima koji slave.
