Edin Dino Dervišhalidović poznati kao Dino Merlin najvoljeniji je muzičar u BiH. Već decenijama se ne mijenja to da ga slučajni prolaznici ne doživljavaju kao muzičku zvijezdu koja je nekoliko puta svoju zemlju predstavljala i na Eurosongu, već kao komšiju koji je u svakom trenutku spreman da sasuluša svaki njihov problem.
U tom duhu ovaj bh. muzičar zajedno sa suprugom Amelom, izveo je na pravi put kćerku Naidu i sina Hamzu, a danas mu ipak nije prijatno kada kod njih prepozna neku od svojih osobina na koje nije baš najponosniji. Iako je nakon agresije dugo izbjegavao dolazak u Beograd, prije tačno tri godine bio je u Srbiji kada je za svoju publiku pripredio tri uzastopna koncerta u Kombank Areni. za jedan srbijanski magazin otvoreno je pričao o svom životu… privatnom i poslovnom…
Imate li strah od prolaznosti vremena?
– Naravno. I kako se godine nižu i prolaze on se sve češće pojavljuje. Međutim, nije pitanje imate li određeni strah ili ne, već je pitanje kako i da li pobjeđujete svoje strahove. U tom smislu ne prestajem da se borim.
Čemu su vas godine naučile kada je riječ o ljubavi?
– Da je ljubav sve i ništa. Tu nema nauke, ni pameti. Ljubav se ne uči.
Postoji li definicija braka?
– Dok me to pitate, dvije riječi mi padaju na pamet: ljubav i kompromis.
Kako komentirate sve veći broj razvoda?
– Ljudi su različiti, mijenjaju se, imaju različita iskustva ili ista koja ih različito oblikuju. Ono što je nekima dobro drugima je neprihvatljivo i obrnuto. Neki odnosi jednostavno ne izdrže test vremena. Neki, srećom, da.
Čime vas supruga iznova osvaja?
– Voli me, ugađa mi, a ja sam i dalje osa oko koje se vrti njen svijet.
U kakve ljude su izrasla vasa djeca?
– U samostalne i odgovorne osobe, one koje se ne boje rada, u pojedince koji misle svojom glavom, i nekako se potajno nadam da je to dijelom i moja zasluga.
Koje svoje osobine prepoznajete kod njih?
– I dobre i loše. I one kojim se ponosim i one koje baš i ne volim, koje bih da ikako mogu promijenio na sebi i u sebi. Čudna je ta mješavina različitih osjećaja koji se bude kad svoje osobine prepoznam u njima. I sreća i ponos i strah i bespomoćnost koji mi svaki put, na koncu, izmame osmijeh na licu.
Gdje odlazite kada želite da se odmorite od svih obaveza?
– Volim male stvari, da ne budem nikome na putu, da sam anoniman, i jedno sa osobom koju volim i sa kojom mogu da šutim. Kažu da je važnije s kim si nego gdje si. I s tim se u potpunosti slažem.
Na koji način njegujete svoj duh?
– Prvo i prvo fiskulturom. To je za početak najbolja preporuka za zdrav duh. Duhovni život se dešava jedino kada živite vjerujući u određene ideale i vrijednosti, pa u skladu s njima i djelujete.
Šta najbrže može da vas poremeti?
– Glupost, nepravda i nered, a toga nažalost ima na pretek gdje god se okrenete i čim izađete iz vlastitog doma koji smo svi, čini mi se, pretvorili u mikro svijet u kojem pokušavamo da održimo vrijednosti koje su zaista bitne.
Koje su vaše neostvarene želje?
– Želja o kojoj često razmišljam jeste odsustvo želja. To je ona želja poslije koje druge nema.
Često uz vaše ime stoje i brojni epiteti. Kako reagujete kada vas novinari, publika i sagovornici veličaju na ovaj način?
– Ne volim to. Unervozim se kad čujem tako nešto. Ja najbolje znam ko sam – list na vjetru. Doduše znam da sam sve u životu stekao svojim radom i trudom, niko mi ništa nije dao ni poklonio i u tom smislu mi epiteti kakve spominjete nisu potrebni, jer se svaki put kad ih čujem sjetim Dina od prije nekoliko decenija, njegovih snova i stremljenja i fabrike u kojoj je radio i Amele i djece kojima tada ništa nisam mogao priuštiti, a želio sam da im darujem svijet.
Još držite rekord u begradskoj Kombank Areni sa tri uzastopna koncerta. Kada planirate novo muzičko druženje sa publikom u Beogradu?
– Veoma sam ponosan na moje beogradske koncerte, ali imam utisak kao da se sve to desilo jučer, sve mi je još veoma sveže u sjećanju, tako da mislim da mi je još nekako prerano za nove koncerte u Beogradu. Ali se nadam da ću ipak doći sljedeće godine.
U Beogradu sam doživio mnoge lijepe stvari na početku svoje karijere, a drago mi je da se moja priča o tom gradu nastavila na tako lijep način, susretom s brojnom publikom na obostrano zadovoljstvo. Nažalost, postoje i uspomene kojih se nerado sjećam i za koje se nadam da su daleko iza nas.
Svaku pjesmu brusim i poliram
U kakvoj atmosferi je nastajao vaš novi album?
– Svaki album nastaje u drugačijoj, sebi svojstvenoj atmosferi. Teško je opisati u nekoliko riječi, ali to je dugotrajan proces koji, poput svakog drugog posla, bio on kreativan ili ne, ima svoje uspone i padove. Svaku pjesmu brusim i poliram dok u potpunosti ne budem zadovoljan, dok ne bude spremna da je predam svojoj publici, kada ona počinje svoj samostalan život na koji više nemam uticaj. Napisao sam skoro dvije stotine pjesama, “Hotel Nacional” je moj jedanaesti album i svaki put je drugačije, a opet isto.
