Ja sam u principu čovjek kojeg su svi izje…i u žvotu, ali ne bojim se nikoga, ni prijatelja ni neprijatelja, ni medija niti bilo koga drugog. Ovaj intervju radim s tobom samo zbog toga što je tu u našem društvu jedini ččovjek kojem vjerujem i u čijem društvu se osjećam sigurno i zaštićeno, a to je Mirsad Ibrić – ovim riječima započeo razgovor našeg saradnika s Mladenom Vojičićem Tifom.
Zašto i zbog čega je ogorčen, zašto pokusava da izbjegava intervjue i medije općenito, ni na početku, a ni na kraju razgovora nije nam bilo jasno. Ali ipak svako ima pravo na svoj stav i svoj odbrambeni mehanizam.
Na početku razgovora s jednim od najboljih vokalnih solista kada je u pitanju pop rok muzika u BiH i u regionu, počeli smo pitanjem da li je zadovoljan posljednjim albumom, a koji opet nije postigao neki zavidan uspjeh niti se može pohvaliti izdvojenim hitom.
– Spontan sam i u principu radim sve refleksno i ne koristim previše mozak, ali ga imam vjeruj mi. Smatram da ono što radim od srca je mnogo prihvatljivije, ali tržišno i komercijalno nije isplatljivije. Nama pjevačima danas serviraju sve i svašta, pa se zna desiti da i govno nakon stotog puta miriše, ako nema ništa bolje. Danas biti komercijalan zavisi od čovjeka do čovjeka, ali komercijala je uvijek dobra, ali nisam nekako za to.
Često se možeš vidjeti da si na Facebooku. Da li si ti taj koji stoji iza tog profila i pozdravljaš svoju vojsku, kako često stoji na tvom profilu?
– Ma, daj molim te zar misliš stvarno da bih se ja time zamarao?! Taj Facebook je takvo zlo da nema dalje. Niti znam ko vodi tu stranicu, niti znam ko stoji iza toga. Ali, ako nekom nešto znači da u tom virtualnom svijetu bude Tifa, neka bude. Što bih se nekom dodvoravao putem društvenih mreža jer u mojoj dugogodišnjoj karijeri nikada nisam nikoga vukao za rukav da piše o meni, a niti patim nešto mnogo od toga. I evo da ti kažem ti si zadnji kojem besplatno dajem intervju, ubudeće svaki razgovor sa Tifom bit će naplaćen. Dosta mi je više zajebancije i nekih izmišljenih priča i izjava, a koje nikad nisam rekao.
Zbog čega nisi sa Goranom Bregovićem na turneji koja je u toku?
– Zbog toga što mi se ne sviđa koncepcija koncerta, te shrane i taj orkestar nije za mene. Pjevao sam u grupi gdje se svirao i pjevao taj neki seljački rok, kako to često voli Goran da naglasi, a ovo što on danas radi je jedna fina papanzjanija koju ne volim! To opet ne znači da je moje mišljenje ispravno i da mora biti pravac ponašanja ljudi koji prate Bregovićev rad. A što se tiče “Bijelog dugmeta”… postoje neki nagovještaji da bi se to trebalo desiti naredne godine, ali uz jednu finu određenu otpremninu.
Dok vodimo ovaj razgovor stiče se utisak da si pun neke gorčine?
– Pazi… svaki čovjek voli da ga vole, da bude voljen i poštovan, ali isto tako ne volim da me neki ljudi vole po svaku cijenu. Jako sam otvoren i transparentan čovjek, ali to nažalost ljudi zloupotrijebe. Svjesno sam izabrao takav put. Ko voli da bude sado – mazo, vjerovatno samo u seksu, ali ne i u životu, ali sam sam to izabrao. Vjeruj mi da vrlo, vrlo malo ljudi zna, ko je i šta je Mladen Vojičić Tifa?
Pa evo reci sada… ko je Tifa?
– Jedan sasvim običan čovjek, ponosni Bosanac, bez prevelikih zahtjeva i prohtjeva, a oni koji me znaju, znaju o čemu govorim. Nikada sebe nisam doživljavao kao zvijezdu, a to se nedavno potvrdilo i u Splitu gdje sam imao nastup, kada su mi ljudi prišli i govorili kako nisu znali da sam tako jednostavan i pristupačan.
Imao si šansu i priliku da odeš iz Sarajeva i karijeru nastaviš u Beogradu. Zbog čega nisi?
– Beograd nikada nije bio moja destinacija, ali činjenica je da sam 16. aprila sada već davne 1992. godine mogao da odem iz Sarajeva i u to uz pomoć mog, sada već pokojnog punca. Nisam otišao ne zbog toga što sam neki veliki patriota, već zbog toga što nisam znao šta me čeka tamo, mada mi avnaturizam nije stran, ali nisam mogao ni da ostavim roditelje koji su danas već pokojni. A, mislio sam da će to kratko trajati, ali odužilo se i na kraju sam bio shvatio da sam se zeznuo. Nisam ostao kao patriota već kao svaki normalni Sarajlija i Bosanac koji nije želio to zlo.
Ni ove godine BiH ne ide na Eurosong. Da li bi išao kada bi ti ponudili?
– Meni je nuđena Eurosong još prije rata u BiH, a drugi put mi je nuđena 1993. godine kada su svi željeli da izađu iz Sarajeva i BiH, ali sam to glatko odbio. Bio mi je ponuđen duet sa Almom Čardžić na što naravno nisam pristao, niti bi ni u snu. Nju zaista cijenim, ali sebe nisam vidio u toj pjesmi, a umjesto mene je otišao Dejan Lazarević. Da sam možda bio pametniji, trebao sam prihvatiti, pa bih i ja možda danas bio u Parlamentu i na državnoj plati.
Da možeš vratiri vrijeme unazad, da li bi mijenjao nešto u životu?
– Ništa, ama baš ništa, bio bih još zešći. Ne interesuje me više šta ljudi misli. Bitno je da sam ja siguran u sebe i u svoje postupke.
Očigledno je da ti voliš sve ljude, ali mnogi ne vole tebe?
– Ma baš me se je.. za njih, to je njihov problem, a ne moj. Imam želudac i varim koliko mogu, ali dva ručka u toku dana ne mogu pojesti. Ja sam za to da svi zajedno gradimo i pišemo historiju za našu djecu i djecu naše djece, za njihovu bolju i ljepšu budućnost, a ne da im rušimo puteve i otežavamo živote. Ne stidim se onog bivšeg sistema i mnogo je ljepši bio u odnosu na ovu današnju golgotu, pa su tako zahvaljujući ovom sistemu ljudi postali zavidni, ljubomorni, pa zadiru još više u živote drugih. Nisam jugonostalgičar i briga me šta će nakon ovog neko da misli. Odgojen sam u duhu da živim od Triglava do Đevđelije, i hodam bez oraha u džepu. Zbog toga me uopće ne interesuje šta drugi misle o meni i da li me vole. Imao sam mnogo razočarenja u životu. Sve me to koštalo, ali nisam neki zloban čovjek i dalje ću da vjerujem ljudima. Nisu oni mene zeznuli već sebe, ali njima na dušu. I evo da ti kažem sada još nešto na kraju… ko god da se ogriješio o meni ili je dva metra ispod zemlje ili je jeb..o, duboko hendikepiran.
