Pobjednik serijala „Zvezde Granda” Mirza Selimović karijeru gradi bez skandala ili bilo kakvih trzavica. Uživao je na koncertu Zdravka Čolića u Zetri, jer je to bila prilika da čuje pjesme svog omiljenog pjevača. Živi mirnim i povučenim životom, snima nove pjesme, a, kako i sam kaže, popularnost ga nije nimalo promijenila. Nema djevojku i za sada je još uvijek slobodan strijelac. Dane provodi vježbajući, a nesuđeni arhitekta gradi svoju karijeru korak po korak.
Moj senzibilitet
Sumnjao si u pobjedu, i to već u nekoliko navrata ističeš. Zbog čega?
– Prije svega jer nisam narodnjak. Pjevao sam pjesme koje su pop žanra, znam da je takmičenje takvo da se biraju narodnjaci. I sam nemam pojma kako sam pobijedio i što sam se uopšte dobro snašao u cijeloj priči. Nisam se prijavio da pobjedim, niti sam imao neke ambicije da se dokazujem. Mnogi su se “zeznuli” s izborom pjesama.
Kako si ti birao pjesme?
– Po svom senzibilitetu. Tako je bilo najbolje da pjevam samo ono što mi odgovara. Držao sam se isključivo takvih savjeta i na kraju se ispostavilo da sam bio u pravu.
Da je pobijedio Miloš Vujanović šta bi bilo?
– Ništa, opet bi mi bilo drago. Dogovorili smo se da on dođe po mene autom i da idemo na splav da slavimo ako pobijedi. Ovako, nije morao jer ja sam pobijedio, pa sam onda morao da organizujem slavlje. Bilo bi mi svejedno, ali zaista. Nije bilo razloga za ljubomoru, niti da se prave neke tenzije oko toga ko je najbolji. Stekao sam prijatelje i jako mi je drago da je tako.
Utisici su se slegli. Koliko ti se život promijenio nakon pobjede?
– Najteže mi je bilo da se navikavam na kamere. Volim muziku, ali to je nešto najteže da naučiš kako da se oslobodiš treme. Bio sam i takmičenju „Zvijezda možeš biti ti”, i mada nisam pobijedio kasnije sam čuo da sam imao šezdeset hiljada glasova. To je moja pobjeda! Nisam se promijenio i to mi je bilo jako važno, i kažem, sve sam nekako naučio osim da se opustim pred kamerama. Navikavam se i na to. Polako, ali sigurno, tako da ću biti opušteniji.
Jesu li ti smetala poređenja da si Zdravko Čolić broj dva?
– Malo jesu u početku, ali mi je kasnije postalo čak i simpatično. Nisam imao namjeru da me ljudi upoređuju sa bilo kime, a Čola je car! To je jedna ljudska i pjevačka veličina o kojoj je suvišno da se bilo šta govori.
Upoznali ste se… Možemo li očekivati saradnju?
– Ko ne bi volio saradnju sa Zdravko Čolićem. Čujemo se često jer imamo dosta zajedničkih prijatelja tako da su nas oni povezali. Naravno, bila bi mi velika čast da sarađujemo i snimimo duet. Upoznao sam ga nakon jednog koncerta u Tuzli i shvatio da je sve istina šta ljudi kažu o njemu, da je veliki čovjek, legenda, ljudina, ma o Čoli sve najbolje! Pjevali smo zajedno u Tuzli i ispunio je moj dječački san.
Ko su još tvoji uzori?
– Uz Balaševića sam prohodao i slušam ga od malih nogu. Pjevam od svoje sedme godine, tako da mi je muzika od malih nogu na prvom mjestu. Pjevao sam sevdalinke, rok, pop. Volim i Dženana Lončarevića, Harija Varešanovića, Željka Jokismovića i njihove pjesme često zapjevam. Želja bi mi bila i da radim sa Dženanom, on piše jako dobre pjesme.
Spomneuo si Harija. On te pohvalio da si bolji pjevač od njega. Godi li ti takvo mišljenje iskusnijih kolega?
– Naravno, to je velika čast. Ako Hari tako nešto kaže onda to ima svoju težinu, ali, opet to nije razlog da se ufuram, kako se to kaže u narodu. Još puno moram da radim i da se trudim da bi bio na tom nivou.
Misliš li da može karijera da se gradi bez skandala?
– Apsolutno i pristalica sam toga. Jesu li ikada skandale pravili Čola, Dženan Lončarević ili Kemal Monteno!? Nisu, a publika ih voli i sve njihove pjesme zna. To jeste lakši put da dođete na naslovnice, ali meni to ne treba. Sa novinarima sam u korektinim odnosima, ali neću da skandalima zaslužim prostor u medijima.
Duša u Srebreniku
Malo se zna o tvom privatnom životu. Kako ti polazi za rukom da ga kriješ?
– Ne krijem ništa. Sve se zna što treba da se zna. Studirao arhitekturu, volim muziku, nastupam i snimam prvi album. To je dovoljno.
Jesi li zaljubljen?
– Za sada sam slobodni strijelac!
Gdje si češće, u Srebreniku ili Beogradu?
– U Srebreniku. Nemam za sada namjeru da definitivno selim u Beograd, iako imam stan. Poslom sam vezan za Beograd, a dušom za Srebrenik, tako da sam kod kuće čim ne radim.
Obožavateljke nisu nasrtljive
Kako se snalaziš sa obožavateljkama?
– Odlično! Najbolje su i lijepo je da ima djevojaka u publici. Nisu nasrtljive, traže autogram, fotografiju, sve je za sada odlično.
