U prošlom broju započeli smo temu “najmonstruoznijih” ubistava na području bivše Jugoslavije. Naime, prisjetili smo se svirepog ubistva koje se desilo u selu Jusići nedaleko od Tuzle. Podsjetimo, Šefka Hodžić tada već nerotkinja svirepo je ubila svoju drugaricu Aliju Hasanović upucavši je a potom rasporila njen stomak te joj uzela bebu. Djevojčica je nedugo nakon toga preminula.
Detaljna istraga
Sudbina monstruozne Šefke ostala je misterija, nakon što je osuđena na strijeljanje proces je poništen te je preinačen u 20-godišnju kaznu. Nakon izlaska iz zatvora niko ne zna šta se desilo sa Šefkom. Proglašena je najmonstruoznijom ženom koja je živjela na ovim prostorima.
Međutim, podjednako monstuozno i svirepo ubistvo desilo se u Zenici kada je Crnogorka Višnja Pavlović platila je 1972. godine tadašnjih 500 hiljada dinara Dragomiru Bajčeti da ubije 11-godišnjeg dječaka Brunu Čalića iz Zenice. Osuđeni su na smrtnu kaznu.
Priča počinje kada je otac ubijenog dječaka, Stipo Čalić, koji je inače radio kao vozač, u Crnoj Gori sudjelovao u saobraćajnoj nesreći u kojoj je poginuo jedan dječak.
Naime, u Kanjonu Morače, krajem maja 1971. godine, Stipo Čalić upravljao je kamionom čija je prikolica slučajno zahvatila kabinu teretnjaka u kojem je bio dječak Milenko Pavlović koji je u nesreći poginuo.
Sprovedena je detaljna istraga te je utvrđeno da niko nije kriv za nesreću i sud je oslobodio Stipu. Rajko Pavlović, otac nastradalog dječaka, nakon toga nije ni pomišljao da za nesreću okrivljuje Čalića, ali odluka nije oduševila maćehu dječaka koji je poginuo, Višnju Pavlović. Ona nije imala mira i odlučila uzeti pravdu u svoje ruke te se osvetiti umjesto svog muža i platiti Dragomiru Bajčeti za krvnu osvetu.
–Nisam se mogla pomiriti s tim da ga nema. Da je neko ubio moje rođeno dijete vjerojatno se ne bih osvećivala, ali za Milenka sam to morala napraviti jer sam ga ludo voljela – ispričala je Višnja koja je odabrala Bajčetu da osveti njenog posinka.
Bio je to mlad čovjek kojeg je znala iz viđenja, a njen suprug pristao mu je dati novac i pištolj. Dječaka, su prvo pratili, nakon čega su ga brutalno ubili, a Čalićima su dolazili na vrata i tvrdili da traže stan. Naučili su kojim putem dječak ide iz škole, kakve su mu navike, kada na nastavu ide ujutro, a kada popodne.
Prilikom jedne posjete Višnja je Brunu stavila u krilo, s njim popričala o školi i pomilovala ga po glavi. Dječakovoj majci je rekla da ima dobrog i pristojnog sina. Saznala je da idući dan Bruno u školu ide popodne. S Bajčetom, starim poznanikom policije i sudova, otišla je u kafić blizu škole, pokazala mu žrtvu i rekla mu da će dječaka namamiti na groblje, a da će poslije lako. Dala mu je i nož koji je ukrala u prodavnici, a kojim će Bajčeta kasnije ubiti dječaka.
Bruno je bio najbolji učenik u svojoj osnovnoj školi, a na dan ubistva iz zgrade je izašao oko 18 sati. Dječaka je Bajčeta namamio na groblje tako što mu je rekao da ga tamo čeka otac, te da će kamionom putovati u Sarajevo. Na putu su sreli Višnju koja je glumila da je izgubila naušnicu u travi i zamolila je dječaka da joj je pomogne naći. Bruno je spustio torbu i sagnuo se, a Višnja ga je uhvatila za ramena. Bajčeta ga je napao nožem.
Dječakovoj majci bilo je sumnjivo zašto se njezin sin nije vratio kući pa je krenula prema školi. Na putu je srela Višnju, ali ništa nije posumnjala. Inače, groblje na kojem su ubili dječaka nalazi se na putu kojim je trebao ići kući.
Bajčeta je ubio dječaka s devet uboda nožem. Nakon što su ga izmasakrirali, Višnja i Dragomir su pobjegli sa mjesta zločina.
Okrutan način
Već 42 sata nakon ubistva policija je uhapsila Višnju u Pljevljima u Crnoj Gori, a Bajčetu su pronašli u jednom kafiću u Nikšiću. Višnjin muž, koji je također sudjelovao u ubistvu, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Višnja i Dragomir pogubljeni su negdje blizu Sarajeva sredinom avgusta 1973. godine, 14 mjeseci nakon ubistva. Strijeljali su ih u četiri ujutro, a to je jedna od posljednjih smrtnih kazni izvršenih u Bosni i Hercegovini.
Stipo, otac ubijenog dječaka, dolazio je nekoliko puta u zatvor i molio čuvare da ga puste da vidi ženu koja je na tako okrutan način ubila njegovog sina. No, stražari mu nikad nisu dali dopuštenje, a prema jednoj od priča Stipo je navodno jednom prilikom rekao da ne bi imao ništa protiv da se Bajčeti smrtna kazna zamijeni zatvorom. Za Višnju to nije dolazilo u obzir, za nju nije imao milosti.
Ostala hladnokrvna
Za vrijeme suđenja, Bajčeta se pokajao za brutalno ubistvo. Za razliku od njega Višnja to nikad nije napravila – ostala je hladnokrvna do kraja. Oboje su nakon izvršene smrtne kazne pokopani u neoznačenim grobovima, a ni danas se ne zna gdje.
