Teorije zavjere dosta su popularne među ljudima – mnogi među nama će radije povjerovati njima nego “zvaničnim” verzijama događaja.
Često su ove teorije pretjerane i previše sulude da bi zapravo bile istina, ali nekada se dogodi da je život čudniji od fikcije.
U moru budalaština postoje i neki stvarni događaji koji su dovoljno ludi da zadovolje sve parametre klasične teorije zavjere. Ovo su neki:
Operacija Snježana
Tokom sedamdesetih sajentolozi, članovi popularnog “vjerskog” pokreta u Americi, uspeli su da se infiltriraju u američku vladu.
Njihov cilj je bio uništenje svih dokumenata u kojima je postojalo bilo što negativno vezano za njihovu crkvu. “Operacija Snježana” bila je uspješna i jedna je od najvećih u američkoj historiji.
Sajtentolozi su uspjeli da se ubace u čak 136 organizacija, agencija i stranih ambasada i pritom su uništili stotine dokumenata.
Otmica satelita
Borba za svemirsku premoć i nije neka pretjerana tajna jer traje otkad su Rusi i Amerikanci prvi put zaključili da je to sljjedeće bojište svetskih velesila. Ono što manje ljudi zna jeste da su Amerikanci dizajnirali svemirske letjelice čiji je jedini cilj bila otmica ruskih satelita.
Misija je bila jednostavna, ugrabiti ruske špijunske satelite i odvući ih na Zemlju, gdje će ih američka vlada detaljno istražiti i vratiti ih u svemir prije nego što suprotna strana primjeti da nešto nije u redu.
Nažalost, otmica satelita pokazala se kao daleko teži pothvat pa nikada nije urodila plodom. Ipak, postojale su mnoge tajne misije.
FBI i Crni panteri
Niko nije posebno iznenađen činjenicom da je američka vlada bila zabrinuta zbog militantne skupine afroameričkih nacionalista koja je naglo izrasla u jednu od popularnijih organizacija pedesetih i šezdesetih godina XX vijeka.
Njihovo djelovanje bilo je radikalno, pa je FBI morao da im stane na put. Plan je bio da se agenti infiltririraju u organizaciju i unište je, u čemu su i uspjeli.
Tokom 50-ih započela je operacija “COINTELPRO” u sklopu koje su špijuni ubačeni u Crne pantere, a njihova je misija je bila da podstaknu oružane sukobe s ostalim afroameričkim nacionalističkim grupama, da blate ključne osobe i pokreću napade koji bi javnost okrenuli protiv Crnih pantera.
Rezultat operacije je razdor unutar pokreta i javnost koja ih zbog problematičnog djelovanja nikada nije doživjela kao ozbiljnu političku silu.
Predsjednički obračun s kritičarima
Bivši američki predjednik, omraženi Ričard Nikson, imao je ozbiljnu namjeru da stane na kraj jednom od svojih najvećih kritičara, a njegova bi misija i uspjela da njegovi ljudi nisu bili zaokupljeni aferom Votergejt.
Nikson je imao velikih problema s popularnim kolumnistom Džekom Andersonom, a to neprijateljstvo vuklo je korijene iz vremena prije nego što je uopšte postao predsejdnik.
Jednom kad se dokopao Bijele kuće, Nikson je naredio CIA-i da prati Andersona, a onda je otišao korak dalje i započeo sa planiranjem njegovog ubistva.
Ali misija je iznenada zaustavljena nakon što je predsjednik svojim ključnim ljudima, G. Gordonu Lidiju i Hauardu Hantu, dao zadatak da provale u hotel Votergejt.
Državni neprijatelj
Nacisti u Americi
SAD je angažirao nacističke naučnike da im pomognu u svemirskoj trci. Naravno, nije lako angažovati stare naciste pa su Amerikanci malo “doradili” njihove dosjee kako bi djelovali kao prijatelji Amerike.
Kamen spoticanja bio je predsjednik Truman, koji se protivio angažmanu bilo koje osobe upetljane u Holokaust pa je američka vojska malo “uljepšala” biografije bivših nacista kako bi izbjegla predsjednika i njegovo petljanje.
Na primjer, jedan od istaknutijih nacista, Artur Rudolf, postao je ključna figura u američkom svemirskom programu iako je američka vlada bila itekako svjesna da su ljudi koje su zaposlili krivi za smrt hiljade ljudi.
CIA i novinari
Tokom pedesetih, CIA je “u džepu” imala više od 400 novinara koje su plaćali da plasiraju priče u korist vlade. I premda ovo zvuči kao nešto u što nije teško povjerovati, ovdje se radi o velikoj operaciji, važnim imenima i uticajnim medijskim kućama.
Ovo nisu neki početnici i amateri, već vrhunska imena u čak tri velike kuće kao što su “Njujork Tajms”, “Tajm” i “AP” , a njihova misija nije bila samo servisiranje vlasti nego i zataškavanje skandala.
Otrovni alkohol
Američka vlada je tokom prohibicije često trovala alkohol, a posljedica ove sulude operacije je više od 10 hiljada mrtvih.
Ideja je bila jednostavna, uvjeriti ljude da je alkohol opasan. Hapšenja nisu bila posebno djeelotvorna pa su odlučili da odu korak dalje i urade nešto ekstremno.
Namjerno su otrovali alkohol, prodali ga krijumčarima i oni bi ga, ne znajući da nešto ne štima, prodavali ilegalnim točionicama.
Naravno, neki su se političari protivili ovom suludom planu, ali ubrzo su ušutkani tako što su ih optužili za saradnju s kriminalcima.