Goran Bregović izenadio je mnoge kada je ponovo okupio “Bijelo dugme” i to samo sa Alenom Islamovićem. Nije bilo mjesta za Tifu i Bebeka, ili oni to nisu htjeli, ali za sada je održano nekoliko koncerta po Evropi, dok ovih dana idu do Amerike. Hoće li biti nastavka turneje ili je četrdesti rođendan samo povod, u kakvim je odnosima s Bebekom i Tifom i zašto ih nema na turneji, samo za “Express” otkriva Goran Bregović.
Disciplina
Da li vam bude dosta koncerata i nastupa?
– Umori se čovjek i to zna da bude nekada naporno. Proputovao sam cijeli svijet dok sam bio rok zvijezda, tako da sam obišao sve od Indije, Amerike, Kanade… Danas mi je dirljivo kada vidim starije ljude kako se guraju po aerodromima, jer nisu imali vremena da putuju. Radio sam mjesec dana u godini, a onda kao prava razmažena zvijezda putovao i nisam morao ništa da radim. Tako da danas uživam u poslu, jer sam ostao neoštećen. Jesam mator, ali imam malu kilometražu.
Svirate svuda. Gdje vam stoji kofer?
– Kofer je uvijek spakovan. Imam asistente pa tako radimo u avionu, na aerodromima,hotelskim sobama. Uvijek sam u poslu. Imao sam jedan zanimljiv slučaj s pjevačem iz Rumunije Florinom Salamom. Čovjek je došao da radimo i napravili smo pravu pijanku. Onda sam morao sutra da ga vodim u Beograd u studio jer on ne zna da radi na drugačiji način. Već imam tu disciplinu da mogu da radim bilo gdje, samo mi treba laptop i stolica. Često kažem da mi je dom tamo gdje su mi kupaće gaće i kaput.
Kažu kolege da danas više uživate na sceni nego na početku karijere. Da li je tako?
– Zato što iza sebe imam orkestar. Uspio sam jer sam ponio nešto što je odavde i što je naše, tako da danas punim dvorane širom svijeta. Od mene ne očekuje niko ništa, ja samo radim i nemam potrebu da uspijem. Već sam imao karijeru iza sebe, a onda počeo od početka bez velikih očekivanja. Dok sam radio u „Bijelom dugmetu” pravio sam uspjeh, a danas samo radim muziku. Uvijek sam imao više sreće nego pameti.
Pisalo se ovih dana da idete opet na operaciju kičme. Da li je to tačno?
– Nakon tog nespretnog pada, umalo nisam ostao invalid. Rekli su mi doktori da je milimetar nedostajao i da završim u kolicima, ali zaslužio sam izgleda neku veliku sadaku. Ne moram na operaciju, ali moram da se pazim i da malo više odmaram.
Kako je došlo do ideje da se ponovo okupi „Bijelo dugme”?
– Jednostavno, imam zgodan alibi to je četrdeseti rođendan benda. Baš mi se sviraju pjesme „Bijelog dugmeta”. Tek sad čujem da ima tu dosta dobro napisanih pjesama. Bila mi je velika želja da to opet radim, iz jednog prostog razloga jer sam te 2005. godine vidio da se ljudi raduju našem okupljanju. Svi su bili fini, sretali me na aerodromima i prilazili da kažu da idu na godišnji samo zbog koncerta. Nekako je lijep osjećaj da znaš da su ostale neke pjesme za koje se ljudi vežu. Jednom sam svirao u Minhenu u nekoj diskoteci gdje se skupljaju naši, iz bivše Juge, pa mi je želja da i ovo sviramo tamo gdje sviraju Severina, Ceca i da napravimo jedan pravi kafanski ugođaj jer tu pjesme najbolje zvuče.
Zašto samo Alen Islamović?
– Alen je u treningu, i to odličnom. Lako iznosi repertoar i voli to da pjeva, tako da je on bio odmah moj izbor. Zna da nema lake love i pjeva odlično, bolje nego kad je bio mlad. Ovako bi „Dugme” zvučalo danas da postoji.
Šta je s angažmanom Željka Bebeka i Mladena Vojičića Tife?
– Nemam ništa protiv pjevača „Bijelog dugmeta”. Rastali smo se u prijateljskim odnosima 2005. godine i pozvaću ih ponovo da pjevamo zajedno. Mislim da smo svi bili radosni da se opet vidimo nakon toliko godina. Pjevali su kasnije bez mene, a ja to nisam branio niti sam tražio autorska prava ili novac. Kada su mi predložili sponzori nakon koncerta u Trstu da svira „Bijelo dugme” ja sam na salvetu stavio svoj potpis i to je bio dogovor. Nemam nikakvih problema sa egom, jer je moj ego odavno sit, tako da su sve opcije otvorene.
Senzacija
Novinari su često potencirali netrpeljivost između vas i pjevača. Šta je prava istina?
– Ma znam da je tu bilo raznih priča, ali sve je to sastavni dio posla, tako da im ne zamjeram. Mediji moraju da naprave neku priču, tako da znam da je sve vezano za novinare i njihovu potrebu da naprave neku senzaciju tamo gdje je nema.
Nedavno ste izjavili da je Kanje Vest vaš veliki fan. Hoće li doći do saradnje?
– Kanje Vest je bio na mom koncertu u Njujorku, i bio je fasciniran ludilom koje prave trubači. Nešto ga je tu „kupilo” i želio je da se upoznamo, a ja nisam ni znao da je on uopšte na koncertu. Poslije smo se upoznali i od tada se često čujemo telefonom i viđamo ne baš tako često, ali svidjelo mu se to što ja radim. Mislim da nema za sada ništa od saradnje, kupila je Krisitna Agiljera nekih pet ili šest pjesama, to su mi javili producenti iz „Univerzala”, ali nije još ništa snimila. Mislim da mu je malko krivo što ga je prestigla, ali to je tako.
Želio sam petnaestak djece
Da li bi željeli da vaše kćerke krenu vašim stopama i bave se muzikom?
– Postao sam kasno otac, tako da sam stao na tri kćerke, ali što se mene tiče, imao bih 15-ak, ne bi smetali. Za sada ne pokazuju neko veliko zanimanje za muziku, najstarija je na fakultetu, ove dvije su još male. Teško da bi mogao da odolim i da im bilo šta zabranim.
