–Takve instrukcije nisu ni originalne, a ne mogu se ni kvalificirati kao umjetničko djelo – objašnjava Martin Berger iz švedskog patentnog i registracijskog ureda.
No Myhrvold recepte uspoređuje sa svojim prijašnjim poslom i pričom o fontovima.
–Postoje hiljade različitih dizajna fontova. I dok oni nisu zaštićeni, nazivi fontova jesu. Nisu zaštićene mjere, tj. ‘koordinate’ koje ćete stavit u kompjuterski program poput proporcija sastojaka u recept. To je malo zbrkano, ali takav je zakon – rekao je.
Slično je i s Cronutom – popularnim američkim slatkim pecivom koji je zapravo kombinacija kroasana i krafne. Tehnika i recept izrade ove krafne i kroasana nije zaštićena, no slastičar Dominique Ansel zaštitio je naziv tog slatkog peciva. I poprilično agresivno bori se sa onima koji ga kopiraju. Iako trademark može poslužiti kao dobra zaštita brenda, no nije aktivni izvor zarade. Myhrvold naglašava kako bi patentiranje mogao biti potencijalni način ‘unovčavanja’ recepta, iako je to za većinu chefova, nepraktično.
Patentiranje recepata stoji oko tisuću dolara i mora zadovoljiti niz kriterija, kao što je jedinstvenost i korisnost. Tako npr. tofu ima nekoliko patenata zbog netipičnog procesa proizvodnje.
