Proteklog vikenda Šako Polumenta boravio je u Sarajevu. Tebali smo se naći s njim kako bismo uradili intervju, no kako je bio u stisci sa vremenom predložio nam je da s njim krenemo prema Bjelašnici kako bi posjetio svoju kolegicu Donnu Ares, koja je oboljela od karcinoma i koja se nakon kemoterapije oporavlja u hotelu Han.
O njenoj snazi i volji za životom pisale su mnoge moje kolege. No, ta posjeta nije nam bila laka. Krenuli smo pod nekim teretom i strahom kakvu li ćemo Donnu zateći.
No, ona nas je itekako iznenadila. Ustala je iz kreveta i poput prave domaćice dočekala goste. Još na vratima su odjeknuli stihovi njihove zajedničke pjesme: “I noćas ja da poludim i sve na kocki izgubim, da se dobro napijem, ma boli me što nemam brata rođenog i druga pravog poštenog da mi leđa čuva kada teško je…”
Još istog momenta onaj teret koji smo nosili na putu ka Bjelašnici pao nam je. Donna je razbila svojim veselim pogledom i osmjehom. Nevjerovatnu energiju prenijela je ona na nas, a možda smo mi ti koji bi trebali njoj je dati. Ali ne… ona je jaka i jača nego što to iko može i pomisliti.
I, nakon što su zajedno otpjevali refren dueta “Mašina” kojeg su snimili još prije pet godina, Donna i Šako ne puštajući se iz zagrljaja nastavili kovati planove za neku buduću saradnju i novu pjesmu.
– Nije lako. Ne mogu to reći, ali mislim da je sve u glavi i da svojom pameću mogu pobijediti zlo koje se uvuklo u meni. Evo, udebljala sam se dva kilograma – kazala je Donna poskakujući od sreće.
Pričala nam je kako joj je divno na Bjelašnici, kako je osoblje pazi kao malo vode na dlanu, da uživa u šetnjama kroz šumu, ali i da je raja “diže iz mrtvih” svojim pozitivnim komentarima.
Šako joj je tada nesebično otvorio vrata svoga doma u Ulcinju.
– Molim te Azra (op.a. Šako je uvijek Doonu zvao njenim pravim imenom), a i tebi se Džavide obraćam da dođete kod mene u Ulcinj. Imate sve što poželite, a dobro će vam doći jer taj dio je poznat po sumpornoj vodi ali i borovoj šumi koja će sigurno goditi.
Donna je sva sretna obećala da čim progrije da dolaze. No, Šako je insistirao da to bude i ranije jer je, kaže, tamo lijepo u svaka doba godine.
Po izlasku, Donna je ponovo ustala da nas isprati. Iako smo je nagovarali da ostane u krevetu pomalo ljutito bi rekla:
– Svoje goste i prijatelje ne puštam tek tako da izađu. Za njih uvijek imam snage prema tome ne zaustavljajte me. I ne samo da nas je ispratila već je sve vrijeme stajala na vratima dok nismo zamakli.
Prvi put ima duge nokte
Iako je sama ošišala svoju kosu jer nije željela da gleda kako joj pramenovi opadaju, pohvalila nam se da su joj nokti čvrsti i dobri.
– Nikada nisam imala duge nokte jer nisam mogla zbog klavijatura. Evo sada sam ih pustila. Svaki dan ih sređujem, lakiram i nisu mi otišli a znate da i oni oslabe od kemoterapije – kazala je Donna pokazujući nam svoje lijepe, duge i uredne nokte.
Pletenje i crtanje
Fanovi i prijatelji su joj pokretačka snaga. No, smiraj pronalazi i u poslu. Kaže, iako može raditi i stvarati nove pjesme, ipak je željela baviti se nečim što do sada nije radila. Sada plete šal. Roze…njena omiljena boja.
– Ovo me tako smiruje i opušta. Biće on super samo još dok mu stavim rese – pohvalila nam se Donna. A ko će imati njen prvi šal…još ne znamo.
No, nije samo pletenje postao njen hobi. Tu je i crtanje. Inspiracije joj ne manjka, pa možda otkrijemo još neke njene talente.
