Danas je običan četvrtak. Naredni četvrtak nije. Naredni je četvrtak datum 10. maj/svibanj. Baš tada pada 60-ti rođendan Idola naše mladosti. Desetog maja 1958. godine rođeno je izuzetno, plemenito, besmrtno božje biće, Vlada Divljan.
Umro nije nikad.
Kao što nisu umrli BOJAN, VD, MILAN, MARGITA, redom Katarina Druga, preteča EKV. Kao što nije umrla sveta mi majka Bratislava Vrdoljak, koja ih je onomad anonimne ugostila, grupno im kuhala, čistila, za ljubav zabludjelog sina, u skromnom suterenskom sarajevskom domu, od skromne prosvjetarske plaće.
U očima im se čitala JESEN kao vječno doba, zaludnost poetike, poetična zaludnost, ali odlučnost da po svaku cijenu istraju makar moralno izgore u misiji, piše Branko Vrdoljak.
U odbrani snoviđenja, ideala, do posljednjeg daha.
Tako ni Vlada Divljan nije umro, makar ga od lažnih devedesetih ubijali natenane.
Dok putovasmo Bosnom u okviru prve posljednje poratne Vlada Divljan Old Stars Bandturnejice, u Banjoj su Luci barbari kamenovali svečano polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije.
Pjesnik povratnik iz emigracije, ne miri se s mržnjom, s vandalizom.
Reagira fatalnom bolešću.
Note su autorovo svileno oružje protiv diktature kako kapitala, tako primitivizma. Kad se umori, umoran tad trubadur utekne iz ovozemaljske iluzije u drugu dimenziju, neuništivost, vječnost.
Umjetnost je nemoguće likvidirati. Stoga poslušajmo prekrasni finalni oficijelni diskografski gitarski solo, koji je pred konac života Vlada darovao nažalost bivšoj blistavoj zaprešićkoj art-rock skupini GUMP.
Ekranizirana pa lansirana bez pompe, ipak se na webu ova suradnja može naći na više mjesta, pod raznim potpisima, prenosi InfoRadar.
