Šarmantna TV voditeljica Suzana Mančić (61) veliki je optimista, raduje se životu i uživa u njemu, što uključuje i ljubav prema dobrom zalogaju. Kako ima nemiran duh, stalno istražuje nove recepte i kreira nova jela, posle kojih, vođena čvrstom voljom, odlazi na dijetu kako bi zadržala dobru figuru.
– Ko voli da jede, taj voli i da priča o hrani, prati recepte, gleda specijalizovane TV emisije, zanima se za gastronomiju u svakom pogledu – objašnjava Suzana Mančić. – E taj tip sam ja. Uvijek me radovalo da pronađem dobar recept, pa i sada, i uglavnom me privuku jela koja lijepo izgledaju a prave se jednostavno. Kada se pojavio Džejmi Oliver sa svojim serijalom o kulinarstvu, moje kćerke Teodora i Natalija i ja bile smo očarane. Trajalo je to neko vrijeme dok nismo shvatile da više jedemo i dobijamo na težini, jer te emisije bude apetit i kulinarsku kreativnost, pa smo prestale da ih pratimo. Mene posebno fasciniraju serviranje i dekoracija, pošto mi to nikada nije polazilo od ruke. Uvijek mi u tanjiru nešto stoji nakrivo. Čak ni pitu ne umijem lijepo da isječem, mada znam skoro sve da skuham.
Kao mala nije voljela da jede, a onda je nakon tri dana gladovanja otkrila koliko zadovoljstvo pruža hrana.
– Bila sam bolešljivo dijete i roditelji su me stalno tjerali da jedem jer se tada vjerovalo da je sitost preduslov zdravlja. Mama je bezbroj puta u smeću pronalazila prosut doručak, ili ubuđan sendvič u fioci, koji sam sakrila jer nisam mogla da ga pojedem. Kad mu je dosadilo da me gleda kako mrljavim, tata je rekao da mi ništa ne treba davati od hrane dok sama ne zatražim. Prvi dan sam bila sretna što me niko ne nutka ničim, drugog sam već bila malo gladna, a trećeg sam tražila grah. Od tada ne pravim problem, sve degustiram. Mogu da jedem čak i kada nisam gladna, ako mi nešto lijepo miriše ili djeluje privlačno. Nema šta nisam probala od specijaliteta iz cijelog sveta, od žaba, raznih jaja, ptica do divljači. Mislim da se tu jedino nije našlo meso zmije, ali i to ću naručiti prvom prilikom. Jednom davno u Singapuru privukla me je gondola sa sladoledom s mnoštvom ukusa. U to vrijeme kod nas je čovjek mogao da kupi samo sladoled od čokolade, vanilije i jagode, a oni su imali od cvekle, krastavca, kukuruza, kestena i ko zna čega još. Uzela sam ogromni kornet i deset različitih kugli. Neki ukusi su bili lijepi, neki baš i ne, ali toliko je to bila velika porcija da na kraju nisam mogla sve da pojedem, ali drago mi je da sam probala.
Mnogo puta u životu se uvjerila da između stomaka i srca postoji čvrsta veza.
– U mom slučaju ta veza je vrlo jasna. Kada se zaljubim, ja se gojim. Sretna sam, volim da uživam, pa i da jedem. Kada sam upoznala mog sadašnjeg partnera Simicu, Simeona Ocomokosa, ugojila sam se čak sedamnaest kilograma. Prije nekoliko godina morala sam ozbiljno da se pozabavim tim viškom kilograma, a i povišenim vrijednostima holesterola. Mnoge stvari sada, među kojima i moju omiljenu guščiju džigericu, konzumiram rijeđe nego što mi je želja.
Uz svog verenika Grka zavoljela je grčke specijalitete, a ona njemu najradije sprema proju.
– Grčka kuhinja je odlična zbog maslinovog ulja, začina, sira, hrane iz mora i jagnjetine. Od Simeonove mame naučila sam da pravim čuvenu jagnjetinu sa krompirićima i limunom. To je njihov specijalitet. Dopada mi se i kada to meso spremaju na ražnju. Jedem ga svake godine za Uskrs, a tako je bilo i prije desetak dana. Grci imaju dva ražnja, na jednom je jagnje kao kod nas, a na drugom iznutrice, bubrezi i drugi sitni dijelovi s mnogo začina, obmotani maramicom, koji se isto peku kao i meso, i to je zaista poseban delikates. U Grčkoj, kao i drugdje, volim da idem u restorane, ali kada smo kod kuće, Simica obično pravi salate od povrća i čuvene fete koja nigde nije tako lijepa kao tamo. Ja njemu pripremim proju, jer nema šanse da nešto ne ispadne kako treba, i njemu se ona veoma dopada, ali primjetila sam da njegovi sunarodnici, premda je ljubazno pohvale, pa i zatraže recept, ne pojedu sve što im serviram.
Voli posuđe, ali ne i kuhinjski aksesoar.
– Kecelju prezirem jer je ona za mene simbol ženske potčinjenosti. Nemam ni oklagiju. Kada mi zatreba, izoklagijam sve čistom flašom od vina. Ali zato obožavam posuđe, šerpe, servise, čaše, tave. Imam brdo toga, ali i dalje kupujem. Želja mi je da napravim veliku kuhinju u kojoj bih sve to mogla da pokačim po zidovima kao što se nekada radilo. Uskoro će biti gotova moja vikendica u Velikoj Moštanici i planiram da sve to posuđe koje stoji po kutijama složim tamo.
Na dijetama je od kada zna za sebe.
– Kada sam ušla u pubertet, u modi su bile mršave devojke, manekenske figure, i mini-suknje. Moja građa je drugačija. Još u gimnaziji počela sam sa dijetama. Sve sam isprobala. Godinama nisam jela hljeb i čokoladu. Sada sam navikla da držim u ravnoteži moju sklonost ka hrani i želju da kontrolišem težinu. Dam povremeno sebi oduška i uživam u svemu što mi prija, a ima mnogo toga. Poslije sam na nultoj dijeti. To je moj život i ja to volim. Da je drugačije, bila bih nestvarna, a ovako sam samo zgodna.