Merima Džafić nakon grupe “IF” krenula je u solo karijeru, te sigurnim koracima gradi karijeru. Odabrala je dobar tim saradnika, a top liste osvaja pjesmom „Ljubomora”. O pjesmi, muzičkim takmičenjima i o tome zbog čega se najčešće posvađa sa suprugom, koji joj je velika podrška, pjevačica je odgovarala sasvim iskreno.
Kako si zadovoljna reakcijama na pjesmu „Ljubomora”?
– Reakcije su različite i to mi se sviđa, jer nisam napravila nešto što je ostalo neprimjećeno, nego nešto o čemu se pričalo i pričat će se i dalje. Pojavila se neka nova Merima, neki su se odobravali, a neki negodovali zbog toga. Zbog drugačijeg stila od onoga na koji su navikli. Otišla sam korak dalje u eksperimentisanju sa stajlingom, aranžmanom, muzikom i uvela pravi tim stručnjaka kao što su Eldin Huseinbegović, Studio Tempo, MC studio, modnu kreatorku Svjetlanu Vuković i krenulo nas je… Ali, omele su nas nedaće koje su zadesile našu, malu, jadnu zemlju, pa nisam uspjela na pravi način promovisati spot i pjesmu. To je u planu od jeseni, ali i sa remiksom „Ljubomore” koju je uradio DJ Ćomi, kako bi pjesma svima došla do ušiju, i nešto što neće zaboraviti.
Jesi li očekivala da se žene prepoznaju u toj pjesmi?
– Pjesma je univerzalna, govori o ljubomori koja ne prepoznaje polne granice, ali pošto je pisana u ženskom rodu, naravno da je bliža ženama. U svakoj od nas “tinja” barem mali plamen ljubomore koji nam stoji pred vratima, zavisno od jačine ljubavi.
Da li si ti ljubomorna?
– Nikada nisam imala valjan razlog za ljubomoru, jer sam voljena. Uvijek sam bila i ostala pomalo ljubomorna na roditeljsku ljubav, pažnju i brigu koju pokazuju prema mojoj sestri, ali to su prolazne sitnice ostale još iz djetinjstva, dok u poslu kojim se bavim osjećam ljubomoru na svakom koraku. Često na nečiji zajedljiv komentara zapjevam samo „ljubomora”…
Uspješno spajaš brak, posao i karijeru. Kako ti polazi za rukom?
– Kod nas nema ljubomore, kad sve već sve vrti oko toga. Dugo smo godina zajedno, još uvijek se borimo kao tim da nešto zajedno stvorimo i nemam vremena da razmišljam o bilo čemu drugome osim o toj borbi i timskom radu. Kao i u svakom braku nije idealno, ali mi se uglavnom svađamo i raspravljamo oko mog posla i odluka šta i kako najbolje uraditi, ali nikad oko braka ili nekoga trećeg.
Koliko ti je važna podrška supruga?
– Jako mi je bitna podrška supruga i mojih roditelja, jer sam po prirodi takva da svima želim ugoditi i da su svi sretni i zadovoljni, mada je u današnje vrijeme to teško postići. Sistem vrijednosti se promijenio. Nikako ne možeš ugoditi sebi, publici i ljudima koji te okružuju.
Dosta tvojih kolega gradi karijeru na skandalima. Da li bi i ti pristala na to?
– Skandali prodaju novine, skandali prave od anonimusa ime i to je postala opšteprihvatljiva činjenica. Gledajući portale, najviše pregleda imaju oni tesktovi sa skandaloznim naslovima, i mada ih svi osporavaju i kritikuju, opet će svi otvoriti tekst i pročitati. Nisam skandalozna osoba po prirodi i na tom polju nemam uspjeha, niit bih to mogla podnijeti psihički.
Koga cijeniš od kolega?
– Ma, cijenim sve koji traju, sve su stekli poštenim radom bez laži i prevare drže korak s vremenom i traju, a pored svega rade svoj posao punim srcem. Cijenim svakoga ko uspije razgaliti dušu publike, a ne samo uzeti pare od onoga ko ga teško zarađuje. Ne cijenim te koji samo odrađuju tezgu.
Tebi je dosta pomogao Halid Bešlić i to si uvijek govorila. Koliko su ti važni njegovi savjeti?
– On je persona kojoj se klanjam do poda, jer je postigao sve što se može postići, a kao čovjek je heroj koji pomaže na svakom koraku, te je zato i meni uveliko pomogao da budem to što jesam. Njegove komentare uvijek slušam sa velikom tremom, klecaju mi noge… Dobro pamtim šta mi govori i trudim se da opravdam njegovo povjerenje.
Ko su kolege sa kojim se najviše družiš?
– Na moju žalost, ne družim se često sa kolegama. Druželjubiva sam, ali sam s vremenom shvatila što se više trudiš da se družiš sa kolegama oni sve više „nemaju vremena”. Priznajem da je teško uskladiti obaveze, pa se tim odugovlačenjem gase prijateljstva. Trudim se da nađem vremena za svakoga ko ima vremena za mene, ali to je tako rijetko da bi se moglo nazvati druženjem.
Da nešto možeš da promijeniš šta bi to bilo?
– Mnogo toga, od vlasti u državi do izgubljenog vremena koje mi je proteklo u studiranju na fakultetu za koji nikada neću naći posao, do rata koji bih izbrisala. Dugačak je spisak.
Zasipaju li te obožvatelji cvijećem?
– Ne baš, to je velika riječ, ali često me iznenade nekom ružom, pretežno džentlmeni starije generacije. To me podsjeti zbog čega volim ovaj posao.
Šta može da te iznervira u poslu?
– Neprofesionalnost, bezobrazluk, nepravda, neznanje i nepoštovanje i nešto od toga svaki dan moram da preživim, jer je ovo sve više borba s vjetrenjačama,a sve manje umjetnost.
Šta misliš o raznim muzičkim takmičenjima?
– Toliko ih je, toliko se istih ljudi prijavljuje da više ni učesnici ne znaju gdje su se takmičili, a kamoli publika. Dolazi do zasićenja, tako da se za godinu dana oni zaborave. Mislila sam da se prijavim, ali džaba godina dana rada i truda.
