Interpretacija tradicionalne bosanske pjesme, sevdalinke u izvođenju mladog talentiranog Bože Vreće nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Snimanje u Mostaru
Naime, radi se o pjevaču koji je sa obala rijeke Drine, iz malenog grada Foče došao u prijestolnicu kako bi ostvario svoje snove i ostavio pečat u historiji interpretatora naše tradicionalne pjesme.
Ljubav koju osjeća prema sevdalinci je velika, koju ne samo da voli pjevati, nego rado uči i istražuje o njoj. Radoznao je i često se informira i o sevdalinkama koje niko do sada nije otpjevao, koje su “sakrivene” na hartijama ili su ostale u krugovima tradicionalnih bosanskih porodica, koje su se prenosile s koljena na koljeno, ali iz ko zna kojih razloga ostajele su neotpjevane…
Rokovnik mladog interpretatora prebukiran je brojnim nastupima, pa sa svojom skupinom “Halka” nastupa, širom BiH, ali i šire.
Bože je nedavno otputovao u Mostar gdje radi na snimanju albuma…
Malo je onih koji nisu čuli za Božu Vreću, ali za one koji nisu iz ko zna kojih razloga, ko je ustvari Božo i otkud ljubav prema sevdalinci?
– Ja sam najjednostavnije rečeno, pjesma koju pjevam, jer u svakoj strofi djelić mene postoji, i sva moja emocija, strast, čeznja, bol i ljubav, osjeti se. Lijepo je kada ljudi čuvši moju interpretaciju mogu da prodru u moju dušu i saznaju od čega sam satkan.
Sevdalinka je takva pjesma da je volite ili ne, no za mene je to cijeli univerzum u kome pronalazim svoj smiraj, inspiraciju i oduvijek me prati…
Kada si otkrio da voliš sevdah?
– To čudesno stanje sevdaha je nekako svojstveno romantičarskim, boemskim i sjetnim osobama. Ja sam samo jedna od njih…Ta pjesma je dugo kalila svoj put u meni prije nego sam je odlučio otpjevati i pokazati i svoje viđenje iste,
to je tanani svijet emocija u kome živim i osjećam se potpuno.
Šta je drugačije za tebe u sevdalinci, u odnosu na pjesme nekog drugog žanra?
– Predivna lirska obojenost, melizmi, mitološka prisutnost, melanholija, tuga i posvećenost pripovjedanju o nesretnoj i zabranjenoj ljubavi ponajviše…
Mnogi ti dodjeljuju epitete najvažnijeg i najboljeg interpretatora sevdalinke, koliko ti to sve znači?
– Svakako da mi godi prepoznavanje emotivnosti koju dajem u svojim izvedbama,
da ljudi vole moj glas i cijene trud i posvećenost koju iskazujem kroz svoj umjetnički rad u sevdahu. Ja samo dajem maksimum od sebe i sva pažnja dođe kao nagrada…
Ko su tvoji muzički uzori?
– Jako puno njih i ne samo iz područja tradicionalne muzike. Jako puno istražujem i sve što čujem u meni se procesuira u nešto sto mi pomaže da stvaram novi tekst, novu kajdu ili melodijski niz i tako zaokružim cjelinu od slušanja do stvaranja…
Uvijek se vraćam starim majstorima, od njih se konstantno uči…
Kako je došlo do sastava “Halka”, kako su se uspjeli udružiti momci iz Prijedora, Tuzle, Foče i Sarajeva?
– Spontano, želja za stvaranjem i ljubav prema sevdalinci nas je spojila,
bez toga nema inspiracije niti improvizacije koja vodi ka zaista posebnom spoju lijepog i milozvučnog u sevdahu, a to je bit .
Sarađivao si sa Edinom Zubčevićem, kakvo iskustvo donosiš iz te saradnje?
– Gospodin Edin Zubčević je moj producent i naša saradnja se bazira na profesionalnosti i posvećenosti istom projektu u koji vjerujemo tako da s obzirom na njegovu umjesnost i poznavanje. Jako je bitno u karijeri imati nekog poput njega da vam pomogne i ukaže na bitne stvari u ovom poslu.
Za kratko vrijeme postigao si veliki uspjeh, kako ?
– Vjerujući da mogu i da jesam. Jednostavno.
Podrška porodice
Šta radi sada Božo, kakvi su ti planovi?
– Novi solo album, novi Halkin album, možda novi spot, koncerti…Puno toga dolazi i to me jako raduje.
Možemo li očekivati saradnju sa pjevačima naših prostora, ali i iz regiona?
– Svakako, ali o tom ako se to desi.
Imaš li podršku, prijatelja, porodice ….
– Uvijek, bez toga bi sve bilo poprilično prazno.
S obzirom na to da si rođen u Foči, kako tvoji sugrađani reaguju na to što pjevaš sevdalinke, jesi li nailazio na negativne komentare?
– Oni koji su ostali u tom gradu, a bitni su mi i ja njima, vole i podržavaju sve što radim, a taj ostatak došljaka koji ni sami ne znaju gdje i kome pripadaju, nisu u fokusu mog interesa. Uostalom, sevdah nije za svakog. Sevdalinka je poseban dragulj, a u mom životu apsolutno sve. Početak i završetak dana. Smisao života. Zen.
Imam stila
– O mom stajlingu ne dopuštam da se brine niko drugi sem mene, jer znam da imam stila i najbolje znam šta mi stoji a šta ne, uostalom, imam drugačiju percepciju i viđenje onog što trebam obući za datu priliku. Treba znati iznijeti to što nosiš, jer nije poenta u tome da li je to skupo ili ne, treba jako puno maštovitosti…Uglavnom se sve šije po mjeri za mene. Imam divnog krojača i svoje crteže, koje nosim kad trebam nešto unikatno.
