Kažu da je pjesma nit koja spaja pjevača sa slušateljstvom. Mehmed Meho Puzić je taj famozni kontakt ostvario na početku svoje pjevačke karijere. Iz rodnog Odžaka, početkom 60-tih došao je u Sarajevo. Kratko je radio u jednoj molerskoj radionici, a onda bio angažiran u poznatoj kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice.
Narod je hrlio da čuje tog Mehu koji pjeva kao slavuj. Dolazili su i neki kompozitori i muzički kritičari, oduševili se njegovim pjevanjem i predložili ga za audiciju na Radio Sarajevu. Netom je bio i pozvan. Stao i zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju Šerbe i Jovice Petkovića. Članovi komisije Penava, Nevžal i Jungić su ostali skamenjeni. Samo je neko od njih prozborio „Nastavi momče pjevati, ne prekidaj!“
Kristalni zvuk harmonike sa lahkoćom je upratio svojim kristalnim glasom. Postao je radio pjevač i stao rame uz rame sa Nadom Mamulom, Zehrom Deović, Zaimom Imamovićem, Safetom Isovićem… Snimio je pored arhivskih snimaka i prelijepih sevdalinki, i prvu ploču. Između četiri numere tu se našao i hit „Mehmeda majka budila“ koji je prodat u 100.000 primjeraka. Uslijedili su nastupi.
Prvi se desio, pričao je Meho, u restoranu menze preduzeća „Vaso Miskin Crni“ gdje je nastupio sa Nadom Mamulom i Zaimom. Nizali su se audio nosači zvuka, realizirani u saradnji sa Penavom, Šerbom, Babićem, Košaninom, Zdravkovićem, Kešeljom. Pisao je i komponovao i on sam. Nastupio na gotovo svim Ilidžanskim festivalima od 1967. godine pa nadalje, na beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“.
. Tu energetsku vibraciju, publika i kritičari su osjećali. A onda bi transformisao svoj glas i donosio komponovane numere. Sve te melodijski pjevne karakteristike ostavio sevdahu i utapao se u novi žanr. On je naprosto ulazio u svijet pjesme, pa ju je tako i predstavljao svojim izbrušenim glasom, punim bistrine, mehkoće, umivene duševnim talasom, koji su budili one suptilne osjećaje.
Mehin vokal dokazao je da bit interpretacije nije u vikanju, silini, jačini i rasponu. Sve je on to mogao, ali je činio na suptilan način, kako je i donosio taj estetsko muzički sadržaj. Zadovoljivši ukuse publike svrstan je među najveća interpretatorska imena ex. Jugoslavije. Nevjerovatna popularnost ga je dovela do svih krajeva zemaljske kugle. Sve je obišao, ali nakon što se razbolio vratio se u svoj rodni Odžak. Kada je osjetio da mu se bliži kraj ovozemaljskog života, pozvao je tadašnjeg tuzlanskog muftiju Huseina Kavazovića sa molbom da dozvoli njegov ukop u starom mezarju. Dobio je odobrenje uz kratak komentar tadašnjeg muftije da je lijepo čuti da se ljudi vrate na mjesto početka svog života. Meho Puzić je preminuo u 70- toj godini života. Kršni Posavac kojeg je osim prefiksa istaknutog umjetnika krasio i epitet najomiljenijeg pjevača kojeg je estrada ikada imala.
MEHINE PJESME SU POSTAJALE NAJVEĆI HITOVI
Izgrađenog vlastitog stila Meho je dobivao najljepše pjesme koje su postajale najveći hitovi tog doba. A današnji evergrini narodne muzike. „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“… Nerijetko je snimao pjesme o majci kao što su „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Pusti majko još večeras“, „Tebi majko misli lete“, „Volim majko siroticu“… Vjerno je prenosio emocije u svaku svoju pjesmu, bila ona bolna, tužna, sjetna ili pak ljubavne tematike.
Pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“ Meho je posvetio svojoj prelijepoj supruzi koju je 60-tih upoznao na igranci u Modriči. Kratko su ašikovali, a onda je zatražio ruku 15-godišnjakinje od njenog babe koji je dao pristanak. Živjeli su u neopisivoj ljubavi, slozi, prepunoj nježnosti koju su nesebično nudili jedno drugom. Čak je u nekim njegovim pjesmama, Hanka pjevala prateće vokale.
Ona je jednostavno u svakom trenutku bila uz svog Mehicu, kao sjena. Do zadnjeg dana njegovog života, do momenta kada joj je u posljednjem trenutku kazao „Hanko moja mila, ja ću ti umrijeti“! Nakon Mehine smrti Hanka je dala napraviti dva turbeta za njenog Mehu i za nju.
TEŠKO PODNIJELI GUBITAK PSIĆA MIKICE
U zajedničkom braku Hanka i Meho Puzić se nisu ostvarili kao roditelji. No, imali su svog psića Mikicu od kojeg se nisu odvajali. Voljeli su to inteligentno biće koje je sve znalo i razumjelo. Njegov nesretni slučaj kada je u Odžaku upao u vrelu širu (trop) je uzrokovalo njegovim ugibanjem. Meho i Hanka su teško podnijeli tu veliku prazninu za njih.
UŽIVANJE JE BILO DRUŽITI SE S MEHOM
Meho se brzo uklapao u krug poznatih pjevača i muzičara. Svi su ga voljeli, njega i njegovu nagodnu narav u kojoj nije bilo mjesta ogovaranju, ljutnji, zlobi. Pjesma i pjevanje pratili su ga u svakom trenutku, dok bi vozio, putovao, čekao nastup u garderobi, poslije nastupa. Pa su tako estradnjaci kazali da Meho više otpjeva pjesama prije nastupa nego za vrijeme nastupa. Naprosto svi će se složiti da je bilo pravo uživanje sarađivati i družiti se sa Mehom Puzićem.
