Dragan Stojković Bosanac kompozitor, muzički producent i vrstan harmonikaš godinama je poznat kao oštar kritičar estrade i pjevača. Prati ga glas dežurne babaroge u muzičkom takmičenju „Zvezde Granda”, jer svojim komentarima često rasplače mlade pjevače.
Iako je na estradi decenijama, posljednjih godinu-dvije je poznatiji nego ikada. Ljudi ga na svakom koraku prepoznaju, ali to mu ne smeta da se vozi gradskim prijevozom.
– A, što da se ne vozim autobusom? Svaki pošten čovjek može da se vozi kako hoće i smije da izađe među ljude. Niko me ne dira, niko mi ništa ne kaže. Kad uđem u prevoz, ja se namrgodim da niko ne smije da mi prđe. Koga je u autobusu briga za mene? Narod jadan nervozan, bijesan, gleda svoje muke i kako da preživi – kaže Bosanac.
Pratite situaciju na estradi?
– Kojoj estradi? Šta tu ima da se prati? Nema više estrade. Gotovo. Svi se samo slikaju, kao što se i ja slikam. Eto, došlo je vreme da umesto da smišljam nove pjesme i ja se, kao i ostali – slikam. Jedina estrada danas su političari. Muzika je izgubila bitku sa politikom. To što političari mogu da obećaju i slažu, niko ne može.
Znači, estrada je žrtva politike…?
– Svi smo mi žrtve politike. Ne može estrada da postoji u siromašnom društvu. Kafane su prazne, koncerti se prave ili nigdje, ili u Areni. Kako se to ikome isplati? Koliko je tu, u stvari, prodato karata? Možda 2.000,3.000, ostalo se naguraju vojna lica u civilu ili ko zna ko da ne bude prazno. Prazne priče. Društvo se podijelilo na ekstremno bogate i ekstremno siromašne.
Zašto vas bole napadi na estradu kad je i sami često kritikujete?
– Boli me lupetanje gluposti. Kad u ovoj državi neko ne zna šta da radi on napadne estradu. Čim zafali para digne se frka kako pjevači ne plaćaju porez. Tako je bilo i 1989. godine kad se nas desetak sa estrade uselilo u kuće na Bežanijskoj kosi. U više od 3.000 stanova uselili su se uglavnom policajci i vojnici koji su stanove dobili za džabe i nas desetak koji smo ih kupili. Joj, koliko se pričalo o tome! E, sad bi država da oporezuje pjevače za ono što su zaradili u inostranstvu i donijeli u Srbiju, pa da država tako naplati svoj nerad.
Kakva je budućnost naše muzike i estrade?
– Kakva je? Nema je! Koliko država bude išla naprijed, toliko će i estrada ići naprijed. Političari stalno obećavaju da će nam biti bolje, samo ne znam kako ćemo kad država ne radi svoj posao. Zar jedna Lepa Brena, koja radi decenijama, treba da živi u šupi? Državi je postalo najvažnije da Miku, Peru, Cicu ili Micu sačeka na aerodromu i da im otme pare koje su zaradili u inostranstvu. U takvoj državi, budućnosti za muziku nema, jer pjesma treba da bude razbibriga, a sve se pretvorilo u užas. Kao da živimo u rimskom dobu. Bogati sjede gore i gledaju kako se siromašni gladijatori kolju u areni.
Ako nema budućnosti, čemu onda muzička takmičenja i štancovanje mladih pjevača?
– Naopako da sve zamre! Narodu treba dati nadu. A izbor svakog mladog pjevača je nova nada – smatra Bosanac i dodaje da mu nije podiglo cijenu to što se stalno pojavljuje na televiziji.
– Kakvo crno podizanje cijene? Sve što radim je u ime ljubavi prema muzici. Zaposlen sam u RTS-u, to mi je glavni posao i plaćam porez, da se zna!
