Svako malo čujemo kako je neko od naših sunarodnjaka postao uspješan biznismen, sportista, umjetnik u inostranstvu. Nemali broj njih svoja dostignuća u tim poljima žele kanalisati i kroz politiku. Jedan od takvih je i Sanel Agić.
Ovaj, danas 34-godišnji mladić, enogastronom i sommelier, davne 1995. godine, stigao je u Italiju iz bosanske predstolnice. Grad Prato i njegovi građani dočekali su ga raširenih ruku. Školovao se, diplomirao je na “Accademia Internazionale Enogastronomia” u Emilio-Romagni, gdje radi kao direktor poslastičarne, renomiranog brenda iz Prata. Prije četiri godine, ovaj grad mu je dao prvo priznanj. Naime, čitaoci lista “la Nazione” pod nazivom “glasaj za svog barmena”, nagradili su ga visokim 3. mjestom.
Sada, 20 godina kasnije i sam je odlučio da se zauzme za grad u kojem živi, kandidirajući se, na poziv gradonačelnika na listi “Prato con Cenni” (Prato za Cennija).
– U Prato sam stigao po završetku osnovne škole. Klinac, koji je naišao na velikodušnost građana. I nisu dali samo meni, već i mojoj zemlji kroz niz inicijativa solidarnosti i podrške. Sada mislim da je došlo vrijeme da uzvratim ovom gradu za sve što mi je dao – stoji u jednom intervjuu koje je Sanel dao za talijenske medije.
Kazao je i da ni trenutka nije oklijevao kada ga je pozvao gradonačelnik sa prijedlogom da bude dio njegovog tima, jer vjeruje u njegov projekat a smatra da je došao momenat da se i politički angažuje.
Ukoliko Sanel osvoji mjesto Općinskog savjetnika, odlučio je da se najviše angažuje na dva fronta.. mladi i valorizacija enogastronomije na teritoriji. Također, Bosnu neće zaboraviti. Naročito sada kada ponovo “krvari”.
– Kao pojedinac i kao čovjek angažovao sam se da pomognem našim ljudima koje su zadesile ove vremenske nepogode. Mislim da moj angažman u svijetu politike može više pomoći našem narodu, pa ću se još više boriti kako bi sutra uspostavili jači most između moje Bosne i Italije – kazao nam je Sanel, koji je talijansko državljanstvo dobio prije godinu i po.
Iako tamo ima mnogo prijatelja ipak ima i jednog “dušmana”. Nostalgija. Nema noći da ne misli na svoje Bjelave i Alipašino polje svoje Sarajevo, svoju Bosnu… gdje je proveo svoje djetinjstvo. I upravo u tom gradu u kojem su ostale sve najljepše uspomene, želi da gradi i budućnost. Vjeruje da će se jednog dana vratiti, a do tada ipak ima puno posla…svoje ciljeve tamo mora ispuniti…
Od Bosne ne odustaje ni u kom smislu… Priznaje voli talijanski melos, ali na noge ga uvijek podigne bosanska pjesma. A da ne može bez Bosne svjedoči i njegova soba koju je napravio u stilu bosanskog duha, koja je puna bosanskih antikviteta… Tu se često zatvori i uživa u Bešlićevim pjesmama, a “Miljacka” i “Prvi poljubac” su mu najomiljenije.
Nikada nije pokidao prijateljstva iz djetinjstva i stalno je u kontaktu sa njima…i s njima uživa u onom pravom humoru kakav Talijani niti bilo ko drugi, osim nas Bosanaca, nikad neće razumjeti. A, prijatelje iz Italije sa ponosom često dovodi u Sarajevo i Bosnu.
U Italiji živi sa još jednim Bosancem, psom Lakijem kojeg je kao kuče pronašao na ulici u Sarajevu i odveo u Italiju. No, ovaj 34-godišnji mladić još uvijek nije pronašao ženu svog života.. i vjeruje da, kada za to dođe vrijeme da će izbor pasti na Bosanku.
– Talijanke su šarmantne i njegovane ali su daleko od ljepote bosanskih žena – kazao nam je Sanel.
Iako nema vlastitu djecu mnogo je osjetljiv na njih i često organizuje i učestvuje u humanitarnim akcijama za pomoć istim…i upravo su ove poplave i pomoć najugroženijim ono za šta će se najviše zalagati u svom mandatu.
