Nekadašnji “Plavi čuperak”, Halid Muslimović, jedan je od onih koji istinski vjeruju u sebe i svoj rad i koji je ubijeđen da će samo oni koji vole da rade opstati. Kao primjer naveo nam je sebe, napominjući da ponekad spava samo četiri sata dnevno, a i to vrlo često u automobilu ili u avionu dok leti na ugovoreni koncert.
Šaljivo kaže da bi mu sigurno i Japanci pozavidjeli na tome. Poštenog rada se nikada nije stidio, jer rezultati dođu kad-tad. A, u njegovoj bogatoj biografiji upisani su brojni albumi, na stotine pjesama… Većina njih je i danas, bez obzira što je davno snimljena, najslušanija. Poznat je i po tome da je potpisao dosta pjesama pa se itekako kao autor proslavio brojnim hitovima. No, za to je do sada bivao malo nagrađen od onih koji su mu trebali dati “njegov dio kolača”.
Na njegov račun je od AMUS-a “legla” mala svota novca. Zaslužio je i trebao dobiti puno više. To i on potvrđuje na početku razgovora za naš magazin. Ako je, priča on, vjerovati pričama po kojima su drugi, manje poznati od njega dobili puno više, itekako je oštećen!
– Ne želim vjerovati da je tako ali je istina da nisam dobio očekivano. Mislio sam da ću dobiti više od tih autorskih prava, ali nisam. Jedino me tješi što je konačno krenula kakva-takva isplata od strane AMUS-a pa očekujem ubuduće puno više. Tješim se – veli na početku Muslimović.
Kao autor sa dugim radnim stažom ne slažete se sa politikom kakva vlada u AMUS-u?
– Pitam se šta imaju autori tražiti u AMUS-u? Na tome im zamjeram. Autori trebaju samo biti upoznati o tome šta radi udruženje, kako funkcionira, a u tijelima koja upravljaju udruženjem trebaju sjediti profesionalci, recimo ekonomisti, menadžeri… koji će kako treba zastupati anše interese. Ne mogu autori voditi AMUS!? Kakva je to glupost! Oni mogu biti učesnici, da im sve bude transparentno, a ne da donose odluke. I onda je sasvim normalno da oni koji su tamo, koji rukovode, da dobijaju više, uzimaju koliko hoće.
Ako nije tajna, koliko ste dobili novca, a koliko očekivali?
– Čuo sam da su pojedinci dobili puno više od mene, a nisu zaslužili. Realno! Otkako AMUS postoji ja sam dobio samo 1.200 KM. Mislim da je toliko. Pošto je počela nekakva isplata bio sam zadovoljan i s tim, ali kada sam čuo da neki dobijaju i po 25.000 i 30.000 KM, a tek su nastali odnosno imaju puno, puno manje dijela od mene, onda mi ne može biti svejedno. Zato počinjem da sumnjam da sami ispunjavaju te prijave od radiostanica i pripisuju sebi neke zasluge. Recimo, prije 90-tih godina ja sam kvartalno u tri mjeseca dobijao do 100.000 KM, znači kvartalno. A, sada dobijam 95 posto manje i to još za duži period. Nikakva logika, zaista. Razumijem da je sada i vrijeme drugačije, kriza je, ali onda to trebaju osjetiti svi, a ne da se pojedinci bogate na račun onih koji od njih zaslužuju puno više.
Da li li upoznati ko sve sjedi u Skupštini AMUS-a, ko donosi odluke? Znate li da tamo ima i onih poput Maje Sar, koji nemaju 30 hitova, a po statutu bi trebali imati, i u vaše ime donese odluke?
– Priznajem da nisam upoznat ko sve sjedi u tom Udruženju i donosi kojekave odluke. Ali znam da je tamo Merlin, Bešlić… Recimo, šta će tamo Bešlić kada on nije autor? On je moj prijatelj i cijenim ga, ali otkud on tamo? Da li im je samo maska ili šta već?! On nema šta tražiti u autorskoj agenciji. Jedino ako im daje “vjetar u leđa”, e onda to podržavam. Ponavljam, autori nemaju šta tražiti u odboru i izvršnim tijelima AMUS-a.
Jeste li upoznati šta se desilo na poslejdnjoj sjednici Skuptine tog udruženja?
– Čuo sam šta se desilo i ne podržavam takav način rada. To znači da tamo nešto dobro ne funkcionira! To je ono što ponavljam: ne može autor sjediti na suprotnoj strani autora i odlučivati! Tako samo može doći do manipulisanja. Onda je normalno da svako “navodi vodu na svoj mlin”. To se tamo dešava jer da nije tako zašto bi oni izdvajali svoje vrijeme za AMUS i posvećivali se udruženju? Otkud im vrijeme za to. Znači da imaju neku korist.
