Sanja Maletić je u potpunom haosu. Trči na tezge, a u međuvremenu između dva putovanja šizi zbog onih koji joj kradu vrijeme, pa ne može ništa da isplanira. Dug je spisak onih koji joj zagorčavaju život – od nepozvanih gostiju koji dolaze u njen stan do kompozitora i tekstopisaca koji joj nude pjesme za album koji sprema. Sanja ih neumorno preslušava, iako joj zbog većine pjesama koje čuje, padne mrak na oči.
– Ne mogu da vjerujem šta se sve nudi. Nebuloze, gluposti, budalaštine, besmislice bez kraja i početka. Od sto pjesama koje se ponude, tek svaka stota zaslužuje pažnju. Kao da su svi načisto prolupali, svi su totalno nepismeni kao da nisu završili ni osnovnu školu. Bar da angažuju lektore, ljude koji znaju da ih isprave, da im skrenu pažnju, ali to nikome na estradi ne pada na pamet – jadikuje Sanja, koja je javno progovorila i o cijenama pjesama.
Ž5 = Mora da ste se naslušali svega i svačega…?
– Hajde što slušam gluposti koje mi se nude, nego što se gluposti i snimaju. Recimo, Ilda Šaulić pjeva: “Mjesec zoru ispraća”. Bezbroj puta sam se pitala kako to mjesec može da isprati zoru, pa mi nikako nije jasno. Valjda se radi o pjesničkoj slobodi koja nema veze sa životom. Ili, Goran Vukošić koji pjeva: “Bebo, hvališ mi!”. Ne znaju ni on, ni tekstopisac da “faliti, nedostajati” nema veze sa “hvala”. A, tek kad nepismeni Sejo Kalač pomiješa ekavicu i ijekavicu – katastrofa!
Ž5 = Koliko para vam traže autori za pjesme?
– Od 1.500 eura, pa naviše. Ovi čije pjesme niko nikad nije snimio “hladno kažu da pjesma košta, moderno rečeno “soma i po”. Dođe mi da im kažem: “Kakve somove tražite, somovi jedni!”. Ipak prešutim, neću da se svađam sa kojekakvim nepismenjakovićima. Da mi se pjesme sviđaju, da liče na nešto, pa da pričamo o cijeni. Samo mi nikako nije jasno kojom računicom, kojom matematikom dođu do nekoliko “somova” za besmislice. Ako hoće toliko para da uzmu mogu bar da nauče malo gramatike i pravopisa. Ali, oni ni ne znaju šta je gramatika.
Ž5 = A, koliko koštaju kompozitori i tekstopisci na glasu?
– Kako koji. Ispade još da i nisu skupi kad već znaju da skroje pjesmu. Ako anonimusi traže 1.500 eura za pjesmu, oni mogu da traže i po 5.000. Međutim, nisu svi gulikože koje gledaju kako da opelješe pjevača. Recimo, Steva Simeunović je super lik i odličan kompozitor. Kod njega pjesma košta između 1.200 i 1.500 eura. Nema pjevača koji nije snimio neku njegovu pjesmu, a da ona nije postala hit. Znači, mogao bi slobodno da odvali cijenu, ali čovjek je normalan i umjeren, zna gdje živi, a takvih danas nema mnogo.
Ž5 = Zašto vam suprug ne napiše pjesmu, pa da prođete jeftinije?
– Piše i on, uzet ću za album i neku njegovu pjesmu. Ali, samo ako mi bude dobro legla, ako se pronađem u njoj. Sa njim mi je najlakše. Njemu, naravno, plaćam u naturi. Na ovu bedu i krizu – odlično rješenje! To naravno ne znači da bih ikom drugom plaćala u naturi.
