Lepa Brena definitivno najpopularnija folk pjevačica bivše Jugoslavije bez obzira na brojne obaveze koje su je okupirale uoči novogodišnjih praznika, izdvojila je svoje vrijeme i za čitatelje “Expressa” pričala o svemu što joj se dešavalo u protekloj godini, estradi, kolegama, svojoj porodici…
Prošlu 2013. godinu, kaže ona na početku razgovora, pamti prije svega po tome što su joj djeca otišla u “bijeli svijet”, ali i što je pronašla način da se izbori s tim.
– U početku mi nije bilo uopšte svejedno, jer je u kući bila neka čudna tišina. Za mene, kuća nije puna ako ima namještaj, nego djecu. Boba i ja smo odjednom dobili vrijeme samo za sebe, koje nam je zapravo nedostajalo sve vrijeme, a da nismo ni bili svjesni – počinje Brena.
S obzirom na “more” takmičenje koja su više ili manje kopija “Zvezda Granda”, a da kandidati dolaze u Beograd iz cijele regije, imate li vi uopće konkurenciju?
– “Zvezde Granda” postoje već osmu sezonu, a kontunuitet je uz kvalitet veoma važan. Kada je nešto dobro, onda to svi kopiraju i to nije ništa neobično. Pritom, moram da naglasim da “Zvezde Granda” nisu samo takmičenje ili zabavni program, već jedan potpuno novi koncept građenja karijere mladih talenata. To zapravo znači, da kroz projekat “Zvezde Granda” anonimna lica dobijaju šansu da postanu pjevačke zvijezde. Jer kada nekoga ko ima samo talenat podrži produkcija kakva je “Grand”, uspjeh ne može da izostane. Da je mene na početku karijere podržala produkcija kakav je “Grand”, danas bih bila Madona!
U čemu je tajna pa “Zvezde Granda” i dugo nakon takmičenja postaju “zvijezde i zvjezdice” dok kod konkurencije to nije slučaj?
– Razlika je u tome što mi vodimo karijere tih pjevača. Ulažemo u njihove pjesme, tim menadžera brine o njihovim nastupima, vode se osmišljene marketinške kampanje. Vodi se kompletna briga o njihovoj karijeri. Biti zvijezda je ogroman posao, uključuje čitavu mašineriju ljudi gdje se unapred zna šta ko radi i koja su mu zaduženja.
Kao rođena Bosanka koliko ste sretni, zadovoljni… zbog “jakih” bosankih učesnika aktuelne sezone “Zvezde Granda”?
– Kako kažu, kroz Bosnu ne pjevaj…(smijeh). Bosanci su sjajni pjevači i raduje me što je ove godine veliki odziv talentovanih pjevača upravo iz Bosne.
Imate li već nekog svog favorita?
– Rano je za favorita, jer se takmičenje tek zahuktava. Kada se krug takmičara suzi na neki realan broj, imat ću vjerovatno svoje favorite.
Dosta bure se diglo oko vašeg najavljenog pa otkazanog solističkog koncerta u sarajevskoj Zetri. Spominjale su se čak i sudske tužbe. Uoči vašeg koncerta 2008. godine također je bilo problema. Zašto je to tako?
– Kada se neki koncert otkaže, uvijek se izda saopštenje za javnost usljed čega je otkazan. 2008. godine sam održala zaista sjajan koncert u Zetri pred publikom koja me voli sve ove godine. To sam željela da ponovim. Međutim, zbog bolesti bila sam spriječena. Morala sam da otkažem sve nastupe u narednih šest mjeseci, među kojima je bio i koncert u Zetri. Čim su rezultati pokazali da moram da usporim, to sam i uradila, jer tromboza nije nimalo naivna stvar.
Kakva je danas situacija sa vašim zdravstvenim stanjem?
– Sada se osjećam dobro. Promijenjena mi je vaskularna terapija prošle godine, disciplinovano se odnosim prema svom zdravlju, kao i prema svemu ostalom u svom životu.
Vaša porodica posljednjih godina nalazi se od Los Anđelesa do Beograda. Kako odvojenost djece utiče na Vas privatno, a i poslovno?
– Kao majci mi je bilo teško u početku ali sam se vremenom izborila s tim. Nisu ni Amerika, ni Majami, preko svijeta, Boba i ja obilazimo sinove kada god imamo priliku, a i djeca dolaze ovdje. Volimo kad smo zajedno, ali put osamostaljenja je važan i neminovan proces u odrastanju. I ja sam iz roditeljske kuće otišla sa 19 godina i smatram da je to zaista pravo vreme.
S obzirom da su Vaši sinovi već spremni za ženidbu jeste li Vi spremni za ulogu svekrve pa kasnije i bake?
– Zašto da ne? Ali to ne zavisi od mene. Snaći ću se u svakoj ulozi.
Da li ste Vi u sukobu sa Jelenom Karleušom ili sa bilo kim sa estrade?
– Nemam sukob ni sa kim.
Kako ocjenjujete Vaš odnos sa kolegama i dešavanja među pjevačima uopće?
– Sa kolegama imam korektan i profesionalan odnos. Uglavnom svi imamo svoje obaveze, često na različitim krajevima svijeta, pa se lijepo ispričamo kada se vidimo. Uglavnom je to na novogodišnjim programima gdje snimanja traju dugo, pa imamo vremena malo i da se družimo.
Šta bi Vas moglo motivisati pa da kao takmičar uđete u “Farmu”?
– Apsolutno ništa. Ne zanimaju me rijaliti programi.
A, da li biste Bobu pustili da uđe na “Farmu”?
– Boba je odavno punoljetan (smijeh). Ali je isto tako ozbiljan poslovni čovjek kojeg to zaista ne zanima.
U kakvim su odnosima Slobodan Živojinović i porodica Novaka Đokovića?
– U profesionalnim i prijateljskim odnosima. Novak Đoković je čovjek kojeg respektuje čitav svijet, pa je takav slučaj i sa porodicom Živojinović.
Koliko često posjećujete Brčko?
– U Brčkom živi moja mama Ifeta, i rado odlazimo i brat i ja. Barem jednom mjesečno. Ili mama dođe kod nas. Brčko je grad u kojem sam provela dio života i zaista volim da dođem kod mame.
Jeste li snimanjem starih izvornih pjesama odnosno albuma koji ste posvetili svojoj majci, ispunili bar dio onoga što ste željeli jer ste se smatrali “zaduženim”?
– Namjeravam da na svakih pet-šest godina snimam po jedan takav album. Želim da izvorne pjesme otrgnem od zaborava i da im udahnem novi život. Ne volim kada se izvorne pjesme prerađuju ili obrađuju, jer su one umjetnost za sebe i treba da ostanu takve kakve su. Kada su u pitanju nove pjesme, upravo završavam pjesmu „Ljubav čuvam za kraj” koju ću pokloniti svojim fanovima za Novu godinu. A, uporedo sam uradila još jednu pjesmu sa Harijem Varešanovićem nju sam premijerno izvela u hotelu „Crowne Plaza” u Beogradu za doček nove 2014. godine.
Vidite li Vi svoju nasljednicu? Da li je uopće moguće da neko na ovim prostorima postane “nova Lepa Brena”?
– Poenta nije u tome da neko postane druga Lepa Brena, jer jedna takva već postoji, nego da postane ime za sebe. Da bude jedinstven, da bude unikat, da stvori svoje ime i karijeru.
Sa Sašom Popovićem sarađujete već desetljećima. Vjerujemo da je bilo i dobrih i loših perioda, ali je rijetkost da tako uspješni ljudi tako dugo dobro sarađuju. Kako to objašnjavate?
– Sa uspješnim ljudima je najlakše raditi. Saša i ja se poznajemo više od tri decenije, a putujući po svijetu, vidjeli smo kako posluje savremen svijet i taj koncept smo primijenili u “Grandu”. Zato je to danas najozbiljnija produkcija na ovim prostorima.
Šta je sa “Grandovim” kanalom za BiH?
– Zaista ne bih znala da vam u ovom trenutku odgovorim na to pitanje.
