Iako joj se majka već sedam godina mučila s Alchajmerovom bolešću, a stanje joj se s vremenom pogoršavalo, pjevačica Neda Ukraden nije bila spremna na vijest o njenom vječnom odlasku. Naime, gubitak majke izuzetno je pogodio muzičku zvijezdu, koja je bila veoma vezana za nju i čija joj je podrška do posljednjeg trenutka bila dragocjena i važna. Sada, suočena sa velikom promjenom i prazninom u životu, Neda utjehu nalazi u kćerki Jeleni, zetu Predragu i svojim uničićima.
–Pamtiću majku ne samo kao simbol dobrote i požrtvovanja nego i kao osobu beskrajne ljubavi koju je nesebično širila prema svima. Bila je puna ljubavi prema meni, unuci, praunucima, ali i prema prijateljima, poznanicima. Naša kuća je zahvaljujući njoj uvijek bila otvorena i prijateljska, kako za sve zemljake, Imoćane, Bosance, komšije iz Crne Gore tako i za sve moje kolege, muzičare, organizatore u bilo koje doba dana. Učila me je da vjerujem u dobro u ljudima i da se izdignem iznad zlobe i mržnje. Bila je oličenje dobrote i ponosim se njom. Bila mi je anđeo čuvar. Hvala joj za sve što je učinila za mene, za svaku suzu koju je prolila. Čitav život mi je davala snagu – počinje Neda kroz suze, pokušavajući da se priseti posljednjih trenutaka s majkom. Nisu ni stigle da se ispričaju jer joj bolest nije omogućavala da svaki put prepozna svoju nasljednicu.
-Oduvijek smo živjele zajedno i veoma smo vezane. Kada je oboljela od Alchajmera, to mi je veoma teško palo. Najteža odluka koju sam morala da donesem u životu jeste da je smjestim u dom. U nekoliko navrata sam se vraćala s puta u naš porodični dom kako bih je ostavila s nama, ali onda sam shvatila da je za nju najbolje da ima stručnu njegu. Bilo je trenutaka u kojima me apsolutno nije prepoznavala, ne zna ni ko sam, ni šta sam, ni kako se zovem. Niko ne bi bio sretniji od mene da mi je majka sada tu sa mnom i da gleda svoje praunučiće kako rastu. Njena soba je još čeka i sve je isto kao da je tu s nama. Nažalost, za nju je bila neophodna konstantna njega, a ja to ne mogu da joj obezbjedim. Često smo je obilazile Jelena i ja, a svaki Anđin rođendan bio je za sve nas pravi mali praznik. Uvijek sam joj pjevala Sretan ti rođendan, mama, a ona bi pjevušila sa mnom. Tada bi me prepoznala jer joj je muzika bila kao terapija – sa sjetom dodaje Neda i otkriva da joj trenutno najviše snage daju unuci Dušan, Aleksandra i Neda, čiji zagrljaji sve poprave.
– Moja utjeha je moja porodica. Tu ljubav niko ne može uništiti – završava pjevačica.
