Sabit Saša Dervišević je jedan od najcjenjenijih estradnih mendžera u regionu ali i Evropi. Sve radi profesionalno, a ima taj neki „posebni njuh“ za dobru pjesmu i dobrog pjevača.
Svojevremeno je, kako nam je rekao, osamdesetih godina novog Golfa 2, „slomio“ vozajući se sa Nazifom Gljivom i Halidom Bešlićem, a promovišući po cijeloj Jugoslaviji ovaj neprevaziđeni tandem kompozitora i pjevača.
Bolan ti ležim
Prvi je snimio pjesmu „Bolan ti ležim“ za koju je aranžman uradio Perica Simonović i tako mu tom pjesmom uništio karijeru, jer aranžerski nije valjala. Samo par godina poslije istu pjesmu snimila je Nada Obrić ali sada pod nazivom „Bolna ti ležim“ i sa aranžmanom Dragana Stojkovića Bosanca koja je „ubila“ tadašnju Jugoslaviju. Ali, kako nam reče, nije mu bilo suđeno da bude pjevač.
A, na samo početku razgovora prokomentarisao je ovu današnju omladinsku brigadu pjevača.
-Meni je najsmješnije kada kažu: „Pozvali su me na snimanje trećeg kruga Zvezda Granda“. Pa, krugova će biti milion. Da ih Popović ne zove kako bi opstao taj njegov šou? A, oni prođu tih nekoliko krugova i umisle se da su zvijezde i onda traže enormne honorare i da imaju nastupe svaki vikend. Pa ima pjevača dobrog kalibra koji i ručaju i večeraju na televiziji, a nemaju posla, počinje sa žestokom kritikom Sabit.
Objasnite nam riječ ili pojam menadžer?
-Konkretno u BiH nema menadžera. Ko je uzeo neko nekog od pjevača, poveo i od njega napravio ime, da ga finansira i da ulaže u njegovu karijeru? Ja se zgrozim kad neko kaže da je menadžer. Pa to su posrednici koji povežu pjevača i neku kafanu, dvoranu ili vlasnika diskoteke. Mene su prozvali menadžerom, ja to tako trpim, ali šta sada da objašnjavam. Menadžeri su tu da stvaraju pare, a tih para nigdje nema. Potrčke i posrednike ne možemo zvati menadžerima, a mendžeri su ljudi koji mogu i finansijski da „potegnu“.
Vi ste stvorili Menila Velioskog?
-Jesam, ali ja to sebi ne pripisujem. To je sve pola-pola. Činjenica je da sam ja Menila uzeo pa ga vodio u kuću Mileta Kitića i Marte Savić, Šabana Šaulića, Halida Bešlića, Šemse Suljaković, slikao ga, prezentirao ga. Ja mogu takvih deset da uzmem, ali šta ću sa njima kad nemaju talenata, a Menil ga ima. Ja sam Menilov talenat prepoznao prije osam godina, a u Grandu ga nisu prepoznali. Ja sam svojevremeno „skenirao“ Selmu Bajrami, Seku Aleksić, a poslije njih više nikog, jer niko više nije bio takav potencijal kao njih dvije. Da je Selma Bajrami radila timski, danas bi bila broj jedan na Balkanu, niko joj ne bi bio ravan. Seka je jedno vrijeme imala honorar od 13 hiljada eura, ali Seka je radila timski.
I Šabana Šaulića „mendžerišu“ razni takozvani menadžeri?
-U pravu ste, ali zna se ko je šef u toj cijeloj priči, a to je njegova supruga Gordana. Šaban nikad nije i nikad neće negdje nazvati ili nešto dogovoriti. Moj i Šabanov odnos je nesto sasvim drugo od bilo kojih drugih, a Gordana je ta koja amenuje svaki njegov nastup. Tu je taj profesionalno porodični odnos koji jako dobro funkcioniše. I Halid je jedinstven u svemu tome, ima čovjeka u Zagrebu koji mu sve radi za Hrvatsku, Kapu koji mu radi Skandinaviju i njegovog sina Dinu, a to je sve recept uspjeha i dobrog rada“.
Da li bi dozvolio Menilu da od kolega pjevača ili muzičara krade bakšiš?
-Kada bi to samo jednom uradio, ne bi više sa mnom ni dana sastavio. Svi mi znamo da ima pjevača raznih profila koji to rade, ali za mene je to dno dna. Posebno uzeti bakšiš od muzičara koji je iza tvojih leđa i koji ti svira cijelu noć, za malu sumu novca, pa mu onda još uzeti bakšiš. To je čisti lopovluk, to je zločin, zlo. Svaki pjevač ima daleko viši honorar od muzičara i da mu ne daš bakšiš, ma grozno.
Ima dosta mladih pjevača koji imaju završene fakultete, a hoće da pjevaju?
-Kad su glupi. Zašto, svi misle da je pjesma danas veliki izvor zarade, a nije. Pa ko bi normalan to uradio. Studira četiri godine, završi sve super i diplomu zamjeni za mikrofon i kafanu. Ali, u većini slučajeva su tu krivi i roditelji koji pošto poto žele da imaju poznato dijete i da dođu brzo do novca. Ako si inžinjer, radi u svom poslu i budi uspješan,a ne da pjevušiš. A, Menil je fenomen. Ja sam njemu izvadio cuclu iz usta i doveo ga na binu da pjeva. On je jedinstven na estradi.
Da li se bojiš da kasnije Menilu ne udari slava u glavu pa počne sa drogom i sve te neke zabranjene stvari, da tebe zaboravi?
-Neee, Menil je Makedonac i oni su drugi profil ljudi. Oni prije svega poštuju sopstveni rad,pa onda sve oko sebe koji su mu pomogli. Mi smo kao porodica, dišemo kao jedno. Da sam nekom iz BiH pomogao kao Menilu, nakon par mjeseci bi počelo foliranje i izbjegavanje. Tu bi se upetljali i amidže, tetke, strine, očevi. Gdje će otac biti sinu menadžer, tu kad tad dolazi do raskida, dođe zena, djevojka i sve to razvali.
Pošteni rad
Zbog čega pjevači iz BiH nemaju toliko mnogo uspjeha kao iz Srbije?
-Pa naši pjevači nisu prvo i prije svega cijenjeni u BiH. A svaki pjevač vrijedi onoliko kolika mu je težina pjesme. Nije samo stvar snimiti bilo kakvu pjesmu, u današnje vrijeme hiperprodukcije, pjevač mora imati hit, da bi nastavio i opstao. BiH ima odličnih pjevača svih generacija, ali ima nešto što nedostaje, a šta ni sam ne znam.
Kako ste uspjeli da vas nakon toliko godina opet svi poštuju i cijene?
-Samo poštenim radom. Ja nikom od pjevača nisam ostao duzan,a neki jesu meni. Ali, se sve na kraju ispoštuje. Mnogima sam učinio usluge, prodavao im automobile, sa svima sam ostao u jako dobrim odnosima, a to se cijeni.
Da si umjesto Menila pod svoje uzeo Ibru Bublina, da li bi isto uspio?
-Ja Ibru jako poštujem, ali mislim da ga ne bi uzeo. Ja uz pjevanje gledam i još neke druge stvari i ja sam vrlo težak. Prije svega, njegov otac vodi u svemu tome glavnu riječ i ja se ne bi mješao u sve to.
Ima pjevača koji veliki novac daju za reklame, ali nema uspjeha?
-Ima takvih koliko hoćeš. Mene neki dan zove muž jedne pjevačice, kaže uložili smo pare i pare u Grand, ali slabo, nema onoliko koliko smo očekivali. Pa, kad si dao toliki novac, što mene sad zoveš, a takvih je masa. Primjer je mladog pjevača iz Tuzle, Emira Hada, koji je preko posrednika, jedne pjevačice i njenog “ menadžera“ otišao u Beograd dao 28.500 eura za dvije pjesme, uzeli su mu još 1500 kao za reklame na radiostanicama. I šta je uradio, ništa. I on me zove, kaže da je dao toliki novac, a od nastupa nema ništa. Čak mora i sam putne troškove da plati, kada mu se posreći da negdje pjeva. Meni je žao što se ti mladi pjevači varaju. A on je mogao taj novac u nešto drugo i korisnije da uloži, da otvori kafanu i radi kao konobar.
