Amar Jašarspahić Gile je momak koji je do prije nekoliko mjeseci „ponosno” dečački samo nosao akustičnu gitaru kroz kakanjsku Ulicu Almira Hasagića ( MZ Bićer) u kojoj je nastanjen zajedno sa svojim roditeljima. Međutim, sudbina se poigrala s njim te je „hrabro” zakoračao i svojim glasom od prve audiciji u Zrenjaninu „očarao” širu masu ljudi i zainteresovao na desetine hiljada svojim nastupima i odnio titulu pobjednika „Zvezda Granda”.
Njegovi roditelji, majka Nađa i otac Senad, o Giletovom djetinjstvu kažu:
– Naš Amar je imao 19 mjeseci, kada smo 1992. godine zbog ratnih dešavanja u BiH, otišli prvo u Sloveniju, potom veoma brzo u Austriju i na kraju u Njemačku gdje je naš sin krenuo u prvi razred. Međutim, nostalgija prema domovini nas je vratila u Kakanj, kada Amar nastavlja svoje Osnovno školovanje u O.Š.”15.april” u Doboju kod Kaknja, srednju tehničku školu, a potom i Pravni fakultet – priča njegova majka.
Uvijek je bio zainteresiran za muziku. Prvo je ljubav pokazao prema sviranju na klavijaturama, gitari kada je nastupao po školskim priredbama i manifestacijama, a kasnije to prelazi u ozbiljnije okvire po završetku srednje škole, kada počinje da nastupa po lokalnim objektima, nekim svadbama, rođendanima…
Ustvari nepoznanica je da je Amar često kao mlađi volio pjesmu grupe “Zabranjeno pušenje” pod nazivom „Gile je Šampion”, a sam tekst te pjesme ustvari govori o nekom po nadimku Gile koji odlazi u Beograd i postaje Šampion, čija je priča danas nevjerovatna i istinita jer se ta priča iz pjesme Amaru upravo dogodila. Odatle nadimak Gile.
Kada se pojavio na prvoj audiciji u Zrenjaninu njegovi roditelji nisu mogli vjerovati da je tako daleko stigao njihov sin-
– Nismo mogli da vjerujemo da se naš sin pojavio na toj audiciji. Cijela porodica je reagovala pozitivno i sa oduševljenjem jer je riječ o najjačem takmičenju na Balkanu. Ustvari, Erna Josipović je bila najveći i jedini incijator za njegov odlazak na posljednju audiciju u Srbiju. Stvari su poslije tekle svojim tokom, navikavali smo se na sve. Grand je pokazao korektnost, profesionalizam, ozbiljnost i vidjeli smo da nema namještanja, tražio se kvalitet. Početci su bili veoma zahtjevni i teški. Moramo istaći da nam je Centrotrans tokom cijelog takmičenja izlazio u susret u cijenama koje su za ovaj vid putovanja iznimno visoke. Imali smo i nekoliko sponzora, a u nekoliko navrata navijači su plaćali odlaske u Beograd. Važno je da je svaki dolazak i povratak nazad protekao bez ijednog incidenta. Spomenut ćemo da su nam od prvog dana organizovanja pomogli, Nedžad Nelle Šehagić i Samir Gila Kovač, koji nije propustio nijedan odlazak, te mnogobrojni prijatelji. Posebno želimo da se zahvalimo Amarovom tetku Eldanu koji je sve vrijeme i bez imalo razmišljanja pomogao njegovo takmičenje i finansijski i naše dolaske u Produkciju „Zvezda Granda” u svako doba dana – zahvalni su njegovi roditelji.
Od prvog javnog pojavljivanja vjerovali su da može doći do samog kraja iako nismu mogli garantovati da će biti među prvima, ali među deset najboljih – jesu.
– U njegovu sposobnost i predanost takmičenju nismo sumnjali, jedni je vladao drugi faktor a to je izdrživost svega. Još uvijek je među nama prisutna doza nevjerice oko svega ovoga, a rijetko je tu pa se i ne možemo radovati bez njega. Ali, puno smo sretni jer je uspio o čemu je uvijek sanjao. Cijeli život ulažemo u njega, i to je danas urodilo jednim krunisanim plodom. Sjećamo se kada je rekao: “Idem samo da čujem da mi Saša kaže da li znam da pjevam”. Otišao je u Beograd i u Kakanj donio pobjednički pehar! Osvojio je stan na Vidikovcu, snimanje albuma, nagradu od 300.000 dinara (pola je poklonio svom najboljem drugu) i poklonjen mu je koncert u Kaknju – nastavljaju njegovi roditelji.
Ističu da pobjeda na “Grandu” ga nimalo nije promijenila. Kada je u pitanju karakter, narav, skromnost i spontanost ostao je isti, pričaju oni, što ih još više čini ponosnim. Jedino su primijetili je da postao ozbiljniji.
