Njegova želja u djetinjstvu je bila da postane poznati nogometaš. Nije mu se ispunila. Djelimično. Danas se svrstava u poznate, ali ne iz sportskog već estradnog života. Mladi pjevač Toni Fišić siguran je da će se njegov trud itekako isplatiti i da će napraviti puno više u karijeri nego što je sam očekivao, ali i oni koji ga poznaju.
Rock pa folk
– Svjestan sam da sam izabrao pravi put. Uz muziku sam trenitao i nogomet, ali eto pjesma je bila jača. Nadam se da će mi se jednog dana ispuniti san da postanem velika zvijezda o čemu maštaju sve kolege moje generacije – počinje Fišić.
Da li ti je danas malo smiješno kada si se kao mlađi nekima divio jer stoje rame uz rame i sa najpoznatijim osobama, a danas to sam doživljavaš?
– Nisam imao neko djetinjstvo jer sam veoma mlad krenuo sa pjevanjem. Mislim da nisam puno propustio jer sam ratno dijete (smijeh). Do sada sam imao oko 350 nastupa. Krenuo sam kao i većina mlađih sa svojim rok bendom, a onda je to krenulo nekom drugom putanjom. Već sa 15 godina sam pjevao sa „velikim“ pjevačima što mi je bila čast.
Kako da se roker iznenada „transformiše“ u narodnjaka?
– Nužda zakon nema! U duši sam i dalje roker, ali eto zbog komercijale, publika to traži, danas sam neki urbani folker da tako kažem. Publika je najbolji sud, oni nameću aktuelnost, neki stil. Eto mene su vidjeli kakakv sam danas i to mi dobro ide.
Smatraš li se kvalifikovanim pjevačem?
– Završio sam glazbenu školu, solo pjevanje kod profesorice Gordane Topić i vjerujem da mi je to dalo još više snage da idem dalje i da uspijem. Škola puno znači što mogu potvrditi iz svog „primjera“.
Kažeš da ne žališ na propušteno djetinjstvo?
– Sada uopće ne žalim jer se isplatio trud i zalaganje. Smatram da sam sa svojih 20 godina puno toga postigao i na to sam ponosan.
Sigurno ne bi postigao to što jesi da nije bilo podrške tvoje porodice?
– Najveću i jedinu podršku u početku sam imao od svoje obitelji ali i još nekoliko ljudi koji su mi na različite načine pomagali. Bez sve te podrške ne bih mogao sve što znam kvalitetno prezentirati. Ne smijem zaboraviti ni novinare koji su mi na svoj način pomagali i pomažu.
Zanimljivo je da o tebi samor iječi hvale ima Halid Bešlić. Čak te angažirao kao svog gosta na nekoliko koncerata.
– Ni sam ne znam čime sam to zaslužio. Rođen sam pod nekom sretnom zvijezdom. Halid je prepoznao moj rad, moju volju i želju da uspijem i da se pokažem što bolje mogu. On je za mene prije svega veliki čovjek, veliki pjevač. Sa 16. godina sam prvi put nastupio kao gost na njegovom koncertu u Travniku što mi je itekako pomoglo. Od Halida sam puno toga naučio, korisnog svakako što mi pomaže u radu. Svojim savjetima je nastojao da me usmjeri na pravi put. I sigurno je uspio u tome. Želim od Halida „pokupiti“ tu jednostavnost, ljudskog, vrelinu… To je ono što Halida razlikuje od drugih.
Eto baš poput Halida i ti ne voliš puno pričati o privatnom životu. I to si od njega „pokupio“?
– Karijeru želim graditi an dobrom vokalu, odličnim pjesmama, uzajamnoj ljubavi sa publikom… Mislim da nema potrebe da se vežem za skandale i afere kako bi postigao nešto u svojoj karijeri. Pjesma u svemu treba biti presudna.
Misliš li da publiku ne interesira šta se dešava između tvoja četiri zida?
– Svjestan sam da to ljude zanima, ali nastojim koliko toliko da se privatno ne eksponiram u medijima. Samo sam iskren. Ono što je moje, intimno neka ostane moje.
Šta nikada ne bih uradio po cijenu slave?
– Nikada ne bih iznevjerio ljude koji su sa mnom od početka, koji me podržavaju u radu. Ni po cijenu velike popularnosti ne bih nekoga izdao, prokockao njegovo povjerenje.
Kada je „Express“ prije više od godinu dana objavio da si bio prvi Severinin komšija, jer si živio i u Splitu, svi su se „uhvatili“ te priče.
– To je dobar produkt jednog dobrog novinara (smijeh). Živio sam u Splitu, bio njen susjed, a nisam ni sanjao da će se to nekada pojaviti u medijima.
Pa, jesi li onda pogledao porno uradak svoje bivše komšinice?
– Zar postoji? Ne želim to komentirati.
Koliko vremena možeš odvojiti za privatni život?
– Nekada više vremena prvodim u automobilu, stalno putujem nego kući. Ali pokušavam to nekako iskombinirati i za sada mi to dobro ide. U narednom periodu sigurno neću imati vremena za privatnio život jer pripremam novi CD.
U poslovnom životu muzika je zauzela tvoje srce, a u privatnom… postoji li neka djevojka?
– Pa, ima… nađe se. Ali ne bih puno o tome.
I ti kao i većina tvojih kolega tajnovit si u priči o ljubavnim vezama. Hoćeš li i ti keada se nekad oženiš, a da ne bi izgubio djevojke iz publike, ko zmija noge skrivati da si oženjen?
– Zašto bih krio? Ako me neko voli slušati onda ženidba ili djevojka neće sigurno pokvariti moju sliku kod tih ljudi. Glupost mi je ako neko krije takve stvari.
Nemoralne ponude
– Obožavateljki imaš na pretek. Ima li i pomalo čudnih poruka koje dobijaš elektrnskom poštom?
– Ima svega (smijeh). Ali ne smatram to nečim za čuđenje. To je samo dokaz da u tom slučaju djevojke prate moj rad, da me vole. Obično pitaju: „Kafa, sok, rakija?“. Nekada i prihvatim poziv. Malo porazgovaraamo, upoznamo se i to je to.
Estrada je puna svega: alkohol, droga, prostitucija.
– Tanka je linija razdvajanja između svega toga. Takav je ovaj posao. Uz muziku ide puno lijepih, ali i ružnih stvari. Sve je do karaktera čovjeka. Ukoliko pozitivno razmišljaš, imaš svoj stav, onda te ništa ne može natjerati na nešto što ne želiš. Imao sam i ja svakakvih ponuda na nekim nastupima. Nisam izuzetak u odnosu na moje kolege.
Smatraš li se neprikosnovenim? Imaš li konkurenciju?
– Sve kolege doživljavam kao zdravu konkurenciju. Drago mi je što nas ima mnogo jer samim tim svako ponaosob se mora više truditi da se pokaže u najboljem svjetlu. Tjeram se da budem bolji. Nisam neprikosnoven. Uvijek ima boljih, jačih, bržih.
Postoji li neko, a da si kada si čuo njegovu pjesmu ili bio na njegovom nastupu, a da si pomislio da moraš biti bolji?
– Svakako! Ako čovjek nema cilj onda se brzo izgubi. Ja imam cilj, a to je da budem što bolji. Nadam se da će mi se i osvariti.
Koja te je pjesma ili album nekog kolege posebno fascinirala u poslejdnje vrijeme?
– Sada puno slušam novi album Halida Bešlića i Ace Pejovića. Ne znam koja je bolja pjesma. Ali od svih Halidova „Kad zaigra srce od meraka“ je iznad svih koje su se do sada pojavile.
Poslije nekoliko bržih pjesama iznenada si snimio baladu „Vrati se“.
– Tako sam sa saradnicima s kojima radim planirao i pokazalo se odličnim potezom. U toj baladi sam se želio pokzati kao dobar vokal, da pokažem da mogu odlično iznijeti i takvu težinu pjesme. Spot za tu pjesmu je jako dobro urađen. Nisam želio da ga snimam u nekim bijesnim autima, u diskotekama, sa golišavim djevojkama… Opredjelio sam se za drugu, ljepšu varijantu pa smo sve snimali u prirodi. Želio sam pobjeći od te glamuroznosti. Snimali smo ga u Etno selu Čardaci u Vitezu, na jezeru u Jajcu… Odlično završen posao! Drago mi je što sam dobio brojne pozitivne kritike mojih kolega i publike svakako.
Još uvijek nisi s nekim snimio duet.
– Ne želim se ni za koga „kačiti“ niti nekome biti privjesak. Mislim da je bolje da se dokazujem ovako samostalno. Ranije je bio planiran duet sa Milicom Todorović, ali to još nismo realizirali. Možda nekada i realiziramo tu ideju.
Šta te posebno nervira na estradi?
– Ljubomora i zavist! Ima toga itekako. Puno je splatkarenja, ogovaranja… Na sreću ja nisam takav. Mislim da pod ovim nebom ima sasvimd ovoljno mjesta za sve nas i da nema potrebe za tako nsike udarce. Nikome ne želim loše, ali kao mlad pjevač sam se susretao sa takvim situacijama. Uvijek se držim one: „Ko tebe kamenom, ti njega kruhom!“.Ako mi neko učini zlo, ne uzvraćam na isti način. Ne daj Bože. Njima njihovo, meni moje. Neke te kolege su željele i pokušavaju i dalje sabotirati moj rad. Ne znam zbog čega?! Da li im i zbog čega smetam?! Neke takve ružne situacije me nisu pokolebale pa da kažem: „Ne mogu ja ovo izdržati!“. Bilo je dosta, dosta negativnih situacija, ali odgoj koji nosim iz svoje kuće mi ne dozvoljava da se spuštam na tako nizak nivo.
Nastupi širom BiH i Hrvatske
Osim u BiH, itekako si popularan u Hrvatskoj.
– Da, iz Hrvatske dobijam sve više poziva za nastupe što me posebno raduje. Smiješne su mi priče da se tamo ne slušaju narodnjaci. Itekako se slušaju (smijeh). Tokom ljeta imam dosta dogovorenih gostovanja širom BiH ali i susjednih država.
Na albumu i pjesme Marine Tucaković
Na tvom novom albumu, pored starih saradnika Almira Ajanovića i Damira Bečića odnosno studija „Tempo“, bit će i drugih autora poput Marine Tucaković, Damira Handanovića…
– Novi slbum je u pripremi. Snimam šest pjesama, a do oktobra planiram objaviti svoj prvi CD. Jaka ekipa je zaista uz mene. Sve pjesme snimamo kod Cece u studiju u Beogradu. Priznajem jako velik zalogaj i mislim da se nećemo precijeniti i da će to zaista biti odličan album sa dobrim pjesmama, provjerenim autorima. Uz album u funkciju će biti puštena i moja web stranica na kojoj će ljudi svakodnevno imati nove informacije o mojim angažmanima, pjesmama…
