Slušajući i gledajući posljednjih mjeseci “pretresanje” pikanterija na temu braka u medijima, stiče se sveopšti dojam da brak, u većini primjera, nema veze sa ljubavlju. Ispade, bolje se razvesti kako pričaju gošće i gosti sa estrade, nego loše živjeti u braku. I to je tačno! Ali ovo prvo me pomalo čudi jer ne vjerujem u sigurnost bez ljubavi i topline. To su, po meni, “sleđena” srca. Kako sve to nazvati? Šta je to? Hrabrost ili kukavičluk!?
Ima i onih koji pominju raskid ljubavnih veza i brakova kao bolno iskustvo. Slažem se da ne treba trpiti ono što ti ne prija. Rastavljali su se pjevači i pjevačice i prije – nekada! Nisu našli zajedničku, što bi rekli naši stari. Tako su se, recimo, bez najava i pompi, razišli u prošlom vijeku Hanka Paldum i Muradif Brkić. Sve incognito. A sjećam je se da je izgledala kao porušena zgrada. Gotovo sličan odjek imala je rastava braka Šemse Suljaković, Merime Njegomir, Zorice i Kešelja, Zlate i Hasana, Nade Obrić, Nede Ukraden, Amele Zuković, Goce Lazarević, Cakane…
Kao što rekoh, bilo je i prije bračnih brodoloma i pucanja veza, ali rijetko za koji slučaj je šira javnost znala. Bar ne u onom transparentnom izlaganju detalja, kako se sada čini, pa se ljudi vrlo često pitaju da li je to za neke estradnjake pobjeda u ljubavi – rastava! Ja to tako ne bih nazvala. Ne slažem se da je kod ljudi sa estrade sve toliko prljavo. Ima i kulturnih razvoda, bez vrijeđanja, svađa, skandala. Ima onih koji ostaju prijatelji. Čak većina od već navedenih je upravo ostala u takvoj relaciji.
Ali sve ono što slušam i čitam posljednjih godina navodi me na promjenu vlastitog mišljenja. Kao da sada, rastava služi kao marketinški trik. I pali, mogu vam reći! Pa tako čujem kako neke kažu ja sam slavna (onako za sebe) nema mrdanja i tome slično. Sve to upućeno partneru, pa ovaj ispade kao savremeni rob ili gladijator. Đavo bi ga znao.
Svojevremeno sam se zgražavala nad izjavom Milutina Popovića Zahara koju je dao nakon rastave sa suprugom Gocom rekavši da bi pjevačicama trebalo zakonom zabraniti da stupaju u brak. Ako se to ne može, onda da im zabrane rađanje djece jer, reče on tada, djeca su žrtve u estradnim brakovima i kada se rastavi ili ne rastavi brak. Bila sam ljuta, sve sam to doživljavala kao žena jer znam mnoge pjevačice, onako u kućnoj, intimnoj varijanti da su dobre majke, dobre domaćice, dobre supruge… Tada sam rekla da gorih stvari ima kod običnog svijeta, ali se ne zna jer nisu javne ličnosti.
Ali, eto, kako rekoh, ova sadašnja situacija ili ove nove “reklamne” rastave su ponukale da malo razmišljam o tome. I zaista ta djeca uvijek čekaju roditelje koji su na tezgama. A dijete ne zna šta je profesija, bez obzira što su tu prisutne bake, tetke, bedinerice ili već kako zovu osobe koje čuvaju djecu. Takvi roditelji zezaju jedno drugo, pa zajedno zezaju djecu. Ali im sve to iz pete u glavu dođe nakon godina i godina. Gledam nedavno na televiziji emisiju u kojoj pjevačice pričaju o ovoj famoznoj temi i svaka ponaosob je počela da plače. Sjetile su se da je njihovoj djeci tada bilo teško, sjetile su se da su djeca pitala gdje je mama, gdje je tata, a one smišljale odgovore. E baš su se namučile a i rano sjetile da razmišljaju šta dijete misli i osjeća, šta bi željelo a šta ne. Pa mi se opet u glavu vrati ona Zaharova izjava na koju sam se ježila.
I u tom momentu sam se pitala da li ima neko od ove nove generacije da vjeruje u ljubav do groba! Da može da se razumre sa onim s kim se spojio. U razloge ja neću ulaziti premda ih znam. Svačiju odluku poštujem, ali iznošenje detalja me naprosto raspamećuje. Znam ja da vi svi volite da ono “mahalaško” bude zadovoljeno, to jeste, da znate šta je razlog pa vam je vjerovatno bilo super gledati i čitati što su se Al'Dino i njegova supruga rastavili, što Seka, što Maja, što Nina, Amila Glamočak, Severina, što Mina…pa eto oni su vam to priuštili. Izreklamirali su se, ali ono pravo. Neki čak i ne biše toliko medijskog prostora dobili ni u najljepšim snovima. A kada se sastavljaju, tada lažu o vjenčanjima u egzotičnim zemljama a sve uz basnoslovne troškove, o vjenčanjima koja su tajna, iznenadna, ali sve bez “oka” javnosti. Što li Bože, pitate li se?
