Estrada pamti brojne pjesme koje su obilježile karijere slavnih izvođača, ali malo je poznato da su neke od njih prije toga bile ponuđene drugim pjevačima. Nisu svi prepoznali njihov potencijal, a pojedine numere postale su veliki hitovi tek kada su dobile glas za koji su, čini se, bile i suđene.
Jedan od najpoznatijih primjera je Zdravko Čolić, kojem je tokom karijere promaklo nekoliko pjesama koje su kasnije postale veliki hitovi. Među njima je čuvena pjesma Nede Ukraden „Zora je“, koju mu je ponudio kompozitor Đorđe Novković.
Čola je svojevremeno priznao da je pjesma bila namijenjena njemu, ali ju je na kraju snimila njegova kolegica Neda Ukraden i učinila jednom od svojih najprepoznatljivijih numera.
Slična sudbina zadesila je i pjesmu „Kad hodaš“. Momčilo Bajagić Bajaga ponudio je Čoliću, ali je ona završila kod Riblje čorbe.
Čolić je kasnije otvoreno govorio o propuštenoj prilici, uz objašnjenje da u vrijeme vinilnih izdanja nije bilo dovoljno mjesta na albumima za sve pjesme koje su mu nuđene.
Čoliću je promakla i balada „Da se opet tebi vratim“, koju je napisala Aleksandra Sara Milutinović. Pjesmu je prvo ponudila njemu, ali ju je odbio smatrajući da nije za njegov izvođački senzibilitet.
Snimila ju je Nina Badrić, kojoj je postala jedan od prepoznatljivih hitova.
Rada Manojlović propustila je priliku da snimi Severinin hit „Brad Pitt“, pjesmu koju je kasnije proslavila hrvatska pjevačica.
Rada se, prema ranijim medijskim izvještajima, dvoumila oko numere, dok je Severina prepoznala njen potencijal i snimila je 2011. godine.
Sličan primjer vezuje se za Anu Nikolić i pjesmu „Incident“ koju ona nije prihvatila, a kasnije ju je snimila Tanja Savić.
Ana je, prema ranijim napisima, odbila i numeru „Šampione“, koju je proslavila Seka Aleksić.
Miroslav Ilić nije snimio baladu „Ti si želja mog života“, koju mu je ponudio Tonči Huljić.
Pjesma je na kraju završila u repertoaru grupe Magazin i postala jedna od njihovih poznatijih numera.
Među zanimljivim primjerima je i pjesma „Da se nađemo na pola puta“, koju je Neda Ukraden pretvorila u veliki hit. Autor Dušan Bačić prvobitno ju je ponudio Banetu Mojićeviću, ali je on nije snimio.
Neda je, uprkos njegovoj početnoj rezervi, odlučila da je prihvati i napravila pravi pogodak.
Posebno zanimljiva priča vezana je za Dženana Lončarevića i Sašu Kovačevića. Balada „Mogli smo sve“, koju publika danas prepoznaje kao jedan od Sašinih velikih hitova, prvobitno je bila namijenjena Dženanu. Autor Amil Lojo poslao mu je pjesmu, ali se pjevač nije pronašao u njoj. Umjesto da je zadrži, proslijedio je kolegi Saši Kovačeviću, uvjeren da će mnogo bolje odgovarati njegovom senzibilitetu.
Pokazalo se da je njegova procjena bila tačna. Saša je snimio pjesmu, a ona je postala jedna od najpoznatijih balada u njegovom repertoaru. Dženan je tako propustio priliku da je sam otpjeva, ali nije pogriješio kada je procijenio da će bolje pristajati njegovom kolegi.
Tako su pjesme koje su jedni procijenili kao neodgovarajuće ili ih jednostavno nisu izabrali, drugima donijele prepoznatljivost i velike pare.
Na estradi se, očigledno, ne pamti samo ko je snimio hit, nego i kome je prije toga izmakao.






