Bio je poznat i tražen, hvaljen i osporavan. Pomogao je mnogim estradnjacima i od istih doživio isto toliko neprijatnosti i razočarenja. Stvorio je na desetine hitova kao što su “I tebe sam sit kafano” Harisa Džinovića, “Mene je učilo vrijeme” Halida Muslimovića, “Tamno nebo nad Beogradom” Željka Samardžića, “Kad me jednom za te ne bude” Kemala Montena i mnoge druge.
Željko Subotić rođen je u Sarajevu 1953. godine, a punu kompozitorsku afirmaciju i najveće uspjehe ostvario je u Vogošći sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, kada su i rođeni njegovi najveći hitovi. Nakon rata nakratko se našao u Srbiji, nakon čega se preselio u Bijeljinu. Krajem prošle godine, kako saznajemo od njegovih prijatelja u Bijeljini, Subotić je nekoliko dana proveo u bijeljinskoj bolnici zbog pucanja čira na želucu i jakog krvarenja.
Nakon što se oporavio, po puštanju na kućno liječenje, poznati boem se nije, kažu, pridržavao ljekarskih savjeta, te je nastavio sa starim načinom života, zbog čega je početkom godine ponovo završio u bolnici. Međutim, zdravstvena situacija se iskomplikovala do te mjere da Subotiću naprosto nije bilo spasa. Umro je u toku noći 13. januara u šezdesetoj godini života.
Na sahrani poznatog kompozitora, dva dana kasnije, koja se obavila na bijeljinskom gradskom groblju Pučile, našao se veliki broj njegovih srodnika, bližih rođaka, prijatelja i poznanika. Od poznatih estradnih ličnosti, i ljudi sa estrade uopšte, na sahranu su došli Zoran Ristić, Vesko, Mirko Bilalović, direktor “Renomea” Siniša Kajmaković, Željko Samardžić i menadžer Gane Pecikoza.
Ne tako davno, u jednom od posljednjih intervjua za naš magazin, Željko nam je pričao o tome koliko je razočaran estradom i pojedinim estradnim ličnostima, te nekoliko puta podvlačio da su prošla zlatna vremena i da je muzika otišla u sasvim drugom pravcu koji on nikako nije razumio.
– Mnogi su mi okrenuli leđa, ostvarili su svoje ciljeve i više im nisam potreban. Tek ponekad, kada me se sjete i čuju da sam živ i zdrav, htjeli bi za male pare da im napravim neki dobar hit. Da vrate aktuelnost, nekadašnju popularnost, da zarade… Očito je da ovi današnji prepisivači, instant kompozitori ne znaju napraviti dobru pjesmu koja će zaista biti pjesma, da bude hit, da traju kao nekadašnje, pa i moje koje se i danas slušaju i traže kao i prije dvadeset i više godina.
– Međutim, ni ja njih više ne fermam i brzo ih usmjerim na adrese gdje su bili ranije. Lažna prijateljstva i saradnja meni nisu potrebni. Možda je to na moju štetu, ne znam, ali je to tako i ne mogu se mijenjati po tom pitanju. Naravno, još uvijek ima pjevača, ljudi prije svega, za koje uradim poneku pjesmu i to je to. Nama, koji smo navikli na kvalitet, teško je živjeti od ovoga, ali, eto, ja se nekako snalazim i guram.
