Za ovu i sve naredne godine koje dolaze nadajmo se sreći i poželimo jedni drugima sve najbolje. A na estradi da nestanu “američke” bajke, da prioritet bude muzika, uspješni nastupi, koncerti, da se sve postavi na svoje mjesto, ondje šta i gdje bi trebalo da bude. Meni konkretno emocije su sastvani dio genetskog koda. Pa zaplačem i na tužne i na radosne situacije i scene.
No, na izmaku sad već prošle godine suze su mi “frknule” od huje. To stanje prouzrokovao je jedan pjevač kojeg sam doživljavala kao nekog dragog, prijateljski nastrojenog, mada sam znala da u njegovoj karakternoj matrici ne postoji fer plej. A tako, ne fer se ponio poslije pomena njegovog imena u jednoj od mojih rubrika jer je nije doživio kako bi trebao. A on vrlo dobro zna da sam, iako mi to nije u praksi, izbjegla detalje koji su drastičniji od napisanih, upravo zbog te neke prijateljske osnove. Zapravo, kada čovjek dođe do jednog duhovnog nivoa, karakter i moral mu ne dozvoljava da “zadire” u neke, haj'mo reći, tančine. Tako sam i uradila, a pomenuti pjevač mi je zbog pomena njegovog imena i prezimena psovkama obišao mezarje majke moje. Hvala, reći ću mu zadnji put.
To je baš odgovor (ne)kulture pa mi ne odaje sliku vjernika kakvim se predstavlja kome može. Meni ne! Jer o njemu znam mnogo toga. Mnogo i mnogo. A nikada to nisam zloupotrijebila. Ovog puta ću ostati nedorečena, oprat ću noge u čarapama jer nisam rekla istinu do kraja. Sada nemam pravo da se ljutim na Šaku Polumentu, na Dadu Polumentu, Zoricu Brunclik, Jašara Ahmedovskog, Acu Lukasa, Seju Kalača, Zoster… kada su me neki od njih zovnuli pa me pitali a što to? A ja im kažem što, zato što sam bila upravu. Drago mi je da sam nekima od njih probudila uljepšavanje života u veoma kratkom vremenu. Neki su se vratili svojim suprugama, neki su se okrenuli vjeri, drugi su se sretno oženili, pa se odrekli pojedinih alkohola i drugih stimulativnih sredstava… a nisu mi, ruku na srce, psovali kao taj moj prijatelj čije sam ime ovoga puta namjerno zaobišla. Zaobišla jer je u ratnom periodu poslao nešto da se pomognemo za nekoliko dana, ja i porodica. Poslao ratnim mučenicima u ratu jer je bio u prilici. Tada paćenica mu je puno zahvalna, do neba.
Neću mu zaboraviti sve do onog momenta dok ne pređe liniju dozvoljenog. A tada ću stati ispred njega pa mu sve u lice kazati, a izabraću moment jer ja to znam. U meni se ipak krije gradski mangup. Ne kaže džaba narodna poslovica čuvaj se prijatelja, a neprijatelja ćeš se lahko učuvati. I baš je tako.
No, nova je godina, u njoj dolazi sve novo i lijepo. Daće bog da se i u ljudima probudi ljudsko, da izbrišemo iz glava sve ono manje vrijedno, da u ljudima poštujemo ono normalno. Nemojte ni razmišljati o kome sam ovo pisala jer estrada je gadno licemjerstvo, pogotovo kod onih koji gube status i mjesto na ljestvicama popularnosti ili ih slučajno novinar pomene onako kako se njima ne dopada. Većina pravilno ne zna ni vlastito ime izgovoriti, jer su preskakali školsko gradivo i kućni odgoj. Voljela bih da nikom od vas zvijezde i zvjezdice ne budu uzor u životu. Bolje je biti običan čovjek u običnom danu, nego dosadni fensi lik, a većina je sama sebi dosadna do podne, a od podne im je mrzak cijeli svijet. Vole i samo vole novac. To što vam mašu kroz ekran i šalju poljupce govoreći volimo vas znajte čista je laž. Zapravo i nije. Vole vas do posljednjeg dinara.
Ma šta poslije ovoga i kako rekli i pomislili estradnjaci, konkretno na vas mislim, ne možete mi oduzeti znanje o vama, svima pojedinačno. Pokušavala sam da uobličim, da izbacim ali vi uporno tjerate čovjeka iz onog ja. Mene nećete! Ako ćete biti oduvani istinom neka tako bude jer ja ne želim da uljepšavam neistinu i da hvalim ono što nije vrijedno hvale. Najveća sreća u svoj priči je da i u kukolju ima žita.
