Ako ste mislili da se narodna muzika svodi na “volim te“, “nedostaješ mi“ i “vrati mi se“, očito niste dovoljno pažljivo slušali pjevača Kemala Malovčića.
Jer kada njega zaboli ljubav, stvari postaju ozbiljne.
Nema kod Kemala mnogo onog modernog: “Želim ti sve najbolje u životu“. Njegova verzija ljubavnog kraja puno je dramatičnija – tu se tuga ne preboli lako, nego se pretvara u stihove pune suza, kletvi i nevolje. A što je bol veća, to su i riječi žešće.
I sve to, naravno, uz melodiju koju će publika pjevati iz sveg glasa.
Najbolji primjer možda je pjesma koja se zove “Ne kunem te”. Već sam naslov obećava da neće biti kletve. Problem je samo što stihovi govore potpuno suprotno.
“Nek ti suze budu vjerni gosti” ili recimo “Neka ti je moja ljubav prosta i da nikad ne znaš radost što je, nek’ za tvoju tugu lijeka nema, prokleta ti slova od imena”.
I tu počinje Kemalov mali glazbeni svijet u kojem ljubav boli, suze ne prestaju, a bivšoj ljubavi se sreća baš i ne želi.
A kada se čini da je u pjesmi već dovoljno tuge, Malovčić ne staje. Njegov ljubavni junak ne želi samo da bivša ljubav pati – on joj u stihovima ostavlja čitav popis nevolja:
Gdje god bila, suze lila
S kim spavala, s njim plakala
Bila sretna, pa nesretna
Sve imala i sve davala
Gdje god bila, suze lila
Kog voljela, tog željela
Bila tužna, bila ružna
Žedna bila, otrov pila
Gdje god bila, suze lila
Bol te snašla, lijek ne našla
Svi te htjeli, svi te kleli
S kim god bila, suze lila
Sve to izrečeno je bez uvijanja, izravno i u maniri narodnih kletvi koje su nekada bile dio svakodnevnog govora. A onda, kada se dotakne prekršenog obećanja i vjenčanja, kletva postaje još žešća:
“Što pogazi naše obećanje, kunem tebe i tvoje vjenčanje”.
Malovčić ne proklinje samo ljubav, dane ili vjenčanje, već i onoga tko bi se usudio srušiti njegovu “ćupriju“. Kazna je kratka, jasna i nimalo blaga:
“Tko ćupriju moju sruši, neka mu se ruka suši.”
S.M
