Kada se sa četrnaest godina pojavila u “Nije lako s muškarcima”, Branka Katić je „gurnula nogu“ u vrata filmskog svijeta kroz koja je veoma željela da prođe i borila se kako je znala i umjela da u njemu ostane. Uspjelo joj je, prilično je očigledno. Njenu karijeru čine uloge u filmovima koji imaju status kultnih poput “Ubistvo s predumišljajem”, “Bulevar revolucije”, “Crna mačka, beli mačor”, i mnoge druge. Uloga koja publici i danas izmami osmijeh, tj. replike iz filma u kojem je igrala, svakako je Buba iz “Mi nismo anđeli”.
–Taj film je za mnogo ljudi postao oblik eskapizma od rata koji se dešavao svega dvjesta kilometara od nas. Sjećam se tih festivala na koje smo išli sa filmom. Mi smo odjednom postali talk of the town, svi su pričali o nama i osjetila sam šta znači biti dio nečega što je stvarno dobro, što komunicira sa publikom i svima se zaista dopada. Karijera ti ide uzlaznom linijom, a Srbiji, zbog rata i ostalog ne ide uopšte dobro. Sjećam se mješavine sreće zbog uspjeha koji nam se dešavao i tuge zbog, pa, skoro svega ostalog, ispričala je Branka.
