Na današnji dan 1948. godine rođen je Kemal Monteno, bosanskohercegovački kantautor, pjevač i šansonijer.
Preminuo je 21. siječnja 2015. u 67. godini, a posljednjih dana života borio se s pneumonijom i sepsom koje su nastale kao komplikacije nakon transplantacije bubrega. Pokopan je tjedan dana kasnije, 28. siječnja na sarajevskom gradskom groblju Bare.
Za regionalnu scenu njegova je smrt bio jedan od najtragičnijih i najtužnijih događaja ikad.
-Ljudi ga još vole. Često slušam tatine pjesme dok se vozim u taksiju ili kupujem u trgovinama. Ponekad mi se čini kao da je stalno prisutan – rekla je u razgovoru za 24sata jednom prilikom Adrijana Monteno.
Kemal je Adrijanu dobio sa suprugom Brankom koju je u Sarajevu upoznao kad je imala samo 16 godina, a on 18. S njom je u braku bio više od 40 godina, a osim Adrijane, dobio je i sina Đanija.
Na njegovu veliku sreću, prije nego li nas je napustio, dobio je i dvije unuke – Lajlu i Loru. Odrastajući u skromnoj obitelji naučio je cijeniti ljude, a iako je bio jedna od najvećih glazbenih zvijezda u regiji, krasila ga je nesebičnost i duhovitost zbog čega je među kolegama bio i ostao omiljen.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri, Kemal je stvorio svoj prepoznatljiv muzički izričaj. Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Muzičku karijeru počeo je 1967. godine nastupom na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom ‘Lidija’ koja je osvojila prvu nagradu.
Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio, dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput ‘Zemljo moja’ i ‘Sarajevo, ljubavi moja’, koja je postala svojevrsna himna njegovom rodnom gradu te je bila nezaobilazan dio njegovog repertoara.
Kemal je obilježio sedamdesete svojim brojnim antologijskim pjesmama ‘Sviraj mi o njoj’, ‘Laž’, ‘Putovanja’ te ‘Adrijana’, a osim Šlagera sezone, Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija. Također, njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.
Njegov diskografski početak vezan je za 1973. godinu kada je objavio album ‘Muziko, ljubavi moja’ za tadašnji Jugoton. Na njemu se između ostalih hitova nalaze i pjesme ‘Jedne noći u decembru’, posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki. Sedamdesetih i osamdesetih godina objavio je još nekoliko važnih diskografskih albuma, a onda su nastupile devedesete – turbulentne godine njegova života.
Ratna događanja tada su ga zatekla u Sarajevu, a situacija koja se odvijala u Bosni i Hercegovini duboko ga je potresla. Nakon pet godina provedenih u ratnom Sarajevu i narušenog zdravlja, Monteno 1995. godine prihvaća poziv Arsena Dedića i Gabi Novak te s obitelji seli u Zagreb gdje je ostao do smrti. Iste godine, Kemo je održao koncert u Lisinskom i to sedam dana za redom. Potom je 2005. godine ponovno stao na istu pozornicu i održao veličanstveni koncert Kemo u Lisinskom.
Osim što je pisao za sebe, Kemal je napisao brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića, Ismetu Krvavac, Paulu Jusić, Anicu Zubović, Mišu Kovača, Kseniju Erker, Duška Lokina, Kiću Slabinca, Dalibora Bruna i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
Njegov zadnji studijski album ‘Šta je život’ objavljen je 2013. godine, a pjesme ‘Jesen je’, ‘Malo mir, malo rat’, uz naslovnu pjesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit, i dalje su dio radijskog i televizijskog etera.
