Nema fešte, a da se na njoj ne zapjeva “Nemam drage, nemam druga”, “Zar za mene sreće nema”, “Plavo oko”… To su samo neki od hitova Dragana Kojića Kebe koji su već “prerasli” u evergine.
Ovaj popularni pjevač decenijama uspješno egzistira i ostao je vjeran svom muzičkom prepoznatljivom stilu. Nije, poput nekih kolega, eksperimentirao sa drugim žanrovima, već je uvijek u “svojoj muzici” pronalazio i kvalitet i komercijalnost. Tu je možda i tajna njegovog uspjeha jer i danas, bez obzira na “najezdu” mladih pjevača, Kojić dobro kotira te je u samom vrhu regionalne estradne scene.
Samo za čitatelje našeg magazina Keba priča o svom privatnom i poslovnom životu. Otkriva zbog čega su ga neki mrzili, šta se krije iza nekih sudskih procesa, kada će otpjevati pjesmu o Mostaru, ali i održati solistički koncert u Sarajevu.
Mnoge vaše kolege na sav glas kukaju kako imaju sve manje posla. Da li to “pravilo” važi i za vas?
– Trajem i siguran sam na pravi način već dvije decenije kao poznat i priznat pjevač još na prostorima bivše Jugoslavije, a i sada u svim zemljama u regionu. Ono što je meni svojstveno je da sam uvijek zadovoljan sobom svojom ostvarenošću i naravno sadašnjošću. Nije mi svojstveno da ikada kukam, a umjetnost odnosno posao kojim se bavim, je uglavnom nepredvidiv a svedoci smo da je kriza zahvatila svaki vid profesije pa tako i ove. Uglavnom, zadovoljan sam… Lijepo živim i radim. U ovoj profesiji naslov je jednostavan: “Ako ima ljudi, ima i para”, e pa nekad i ne bude tako, ali idemo dalje.
Koliko je tačno da i Vi, kao i većina vaših kolega, najmanje zarađujete u Srbiji?
– Srbiju je najviše zahvatila hiper produkcija tačnije muzički kvantitet. Nemam ništa protiv da svi pjevaju. Zdravo je to ali vrlo brzo oni koji to ne znaju uvide da ne mogu egzistirati od toga. Zarađuje se naravno i u Srbiji, a mislim da ako je u pitanju pravi pjevač i ako se zna prilagoditi, krize nema, a zarada i u Srbiji i u regionu nije više ista kao prije.
Vlada veliko interesovanje za vaše nastupe u Hrvatskoj, ali izbjegavate tamo raditi. Zbog čega?
– Ne izbjegavam raditi u Hrvatskoj, ali je i evidentno da najmanje nastupa imam tamo, a sve moje pjesme na tim prostorima se itekako pjevaju. Mnogi menadžeri imaju svoj plan i svoj klan i u njihove vizije ja se baš ne uklapam. Ne bih da ih imenujem.
U posljednje vrijeme aktuelna je priča Ljiljani Jevremović s kojom navodno imate vanbračno dijete. I u “Expressu” ste objelodanili sve uplatnice kojima ste demantirali njene tvrde da joj niste uplaćivali novac.
– Ta priča je odavno već ispričana, a vi kao cijenjen magazin ste se nedavno uvjerili da sam sve svoje obaveze određene sudskim postupkom izvršio i preizvršio, a vrijeme će ostale stvari pokazati ko je bio u pravu a ko ne. Što se tiče povjerenja moje supruge i moje porodice kažem vam da nikakve oluje, vulkani, uragani… ne mogu uništiti ono što sam s ljubavlju čvrsto sagradio još prije tri decenije, a trajat će siguran sam do kraja života ovozemaljskog.
Vaša kćerka Nataša obrazuje se u Americi. Koliko vam je teško palo njeno “izbijanje” daleko od doma, od porodice? Koliko je podržavate u svemu što radi?
– Naravno da mi teško pada ta razdvojenost, ali u kolikoj mjeri je moja Nataša sretna i ostvarena tamo ne mogu ništa drugo nego da je podržim da istraje i uspije u tome. Ovdje je uspjela napraviti divnu karijeru, a u Americi je završila najprestižniji svjetski muzički fakultet Berkli i trenutno živi i radi u Los Angelesu gdje nastoji da napravi glumačku, muzičku i pjevačku karijeru. Njena energija je nepresušna i nemjerljiva i pokušavam da je nagovorim da još nešto snimi za naše tržište, ali još uvijek ne uspjevam u tome. Imam osjećaj da je duboko razočarana estradnom scenom i dešavanjima. Nadam se da ću je ubijediti da bar sa tataom snimi jedan duet i tražim takvu pjesmu.
Kako funkcionira vaša bračna zajednica sa Oljom? Koliko ste već u braku? Čime vas je Olja osvojila i zbog čega ste odlučili da baš s njom stupite u brak?
– Moja Olja se udala za mene u svojoj 18 godini. Niko tu ništa nije odlučivao već se to jednostavno sudbinski desilo. Neraskidivo smo vezani! Olja je dio moje duše i dopunjavamo se na pravi način. Ne postoji idealna žena, ali moja Olja je čini mi se najbliža tome i bezgrešna je u svemu. Iz ljubavi prema Olji i Mostaru snimit ću uskoro jednu divnu pjesmu i posvetiti njenom rodnom gradu Mostaru. Da nije bilo Olje mislim da bih ostao vječiti neženja.
U kakvim ste odnosima sa kolegama? Ima li neko s kim već dugo ne komunicirate? Jeste li svadljivi? Jedan bh. portal je nedavno objavio informaciju da ste se zamalo potukli sa Enesom Begovićem? Jeste li izgladili odnose sa Halidom Muslimovićem?
– Što se kolega tiče siguran sam da sam u srcima svih pravih omiljen i drag lik. Moj prag tolerancije je vrlo visok i u mom srcu postoje samo oni koji vrijede kao pjevači i ljudi. Enes i ja smo pravi drugari i prave kolege, a sa prostora BiH uvijek se lijepo družim i sa Harijem Varešanovićem, Halidom Bešlićem, Šerifom Konjevićem, Hankom Paldum, Koketom, Osmanom Hadžićem, Arminom Šakovićem, Fahrudinom Pecikozom… Ovom prilikom pozdravljam Nazifa Gljivu. Nedavno me pozvao na manifestaciju “BH Oskar” i sa zadovoljstvom ću doći. Sa Halidom Muslimovićem nikada nije bilo nesporazuma. Pjesmu “Kukavica” sam snimio i neznajući da je ikada snimljena, a kada uporedite vidjet ćete da se i tekstualno moja verzija razlikuje. Nino Pršeš kao autor te pjesme dao mi je odobrenje za to i tu nema dileme. A, prvi koji me nagovarao još prije 15 godina da snimim tu pjesmu je moj prijatelj Mirsad Ibrić, a prvi koji je uopšte snimio tu pjesmu se zove Šerif, nije Konjević i on živi negdje u Australiji i divno je to otpjevao uostalom kao i Halid. Eto… meni se baš posrećilo da ta verzije najbolje prođe.
Da li ste nakon svađe odnosno prepucavanja u medijima zbog Milice Pavlović, ikada Leontini pružili ruku pomirenja?
– Kao član žirija “Zvezde Granda” uvijek im kažem da iznad mene postoji milionski žiri, a to su gledaoci i da upravo zbog toga imam odgovornost da kažem i po srcu i po znanju. Ne kajem se ni zbog jedne izgovorene riječi. Leontina i ja smo u super odnosima i na sceni i van nje i to je bi kratak kreativni sukob.
Hoće li i novi CD biti objavljen pod markicom “Granda”?
– Vrijeme diskografije je sivo. Internet i You Tube su učinili svoje i niko više ne kupuje CD. Uprkos tome osjećam obavezu i naravno zadovoljstvo, jer dugo trajem, da uskoro objavim novi album za “Grand”, a evo specijalno za vaše čitaoce stihovi jedne nove pesme koja se zove “Fer ubica”:
Zatvorite kapije, pozovite stržare,
slikajte me iz profila, stavite mi broj
ali ja sam prvu put u životu svoj…
Kako komentirate “najezdu” mladih pjevača u “Grandu”? Da li je taklvom politikom Saša Popović u drugi plan stavio vas, pjevače sa dužim estradnim stažom?
– Niti me je Saša Popović izmislio, niti napravio karijeru niti može da me stavi u drugi plan u koliko to publika ne uradi. Mi jesmo prve komšije i prijatelji, ali smo odavno podvukli crtu između poslovnog i privatnog i tu sve funkcioniše na pravi način. Madi i treba da dolaze i zauzimaju prostor, a da je hiper… e baš jeste. Od njih sve zavisi, a najviše od suda publike.
Ima li neki dio BiH gdje vas publika posebno voli?
– Čini mi se da najači naboj kod publike osjećam u Zenici i Sarajevu, a Mostar je nešto posebno. Njihov sam zet (smijeh). Ima jedna anegdota da na nekim mojim koncertima uglavnom u dijaspori skandiraju umjesto Keba: “Zete, zete, zete…”.
Koja je vaša stara pjesma i danas jako slušana?
– Moje pjesme se ne zaboravljaju tek tako. Čini mi se da je najveći hit “Nemam drage, nemam druga”, a meni je najdraža “Zar za mene sreće nema”, pa ćemo poredati još neke: “Plavo oko”, “Srce piše suzama”, “Sve ću tuge ponjeti sa sobom”, “U snu ljubim medna usta”, “Bre gidi džanum”, “Majko”, “Imao sam”…
O vašim nadnaravnim moćima više puta se pisalo. Dolaze li vam kolege po neki savjet? Posjećujete li vi gatare?
– Volim astrologiju. Imam izraženiju intuiciju ili šesto čulo tako da mnoge stvari mnogu da vidim i predosjetim nego drugi, ali ne bih o tome jer sve to shvatam kao zabavu, a i drugi oko mene. Ima jedna poslovica koja kaže: “Ako želiš nasmijati Boga, reci mu planove za budućnost”.