Kuća u kojoj je Vesna Zmijanac provela djetinjstvo u selu Kovači kod Kraljeva danas stoji napuštena, oronula, obrasla korovom, a prag travom i tišinom. Međutim, taj prostor nije zaboravljen. Mještani Kovače vjeruju da dio njihove povijesti leži upravo tamo i predlažu da se Vesnina kuća obnovi u znak zahvalnosti i poštovanja.
Ekipa lokalnih medija nedavno je posjetila područje gdje je Vesna provela prve godine života. Svi tamo rado pričaju o njoj, hvale je, vole i cijene. Ali nitko od sugovornika nije želio biti snimljen. Čovjek koji živi u blizini Vesnine kuće rekao je da su stanovnici Kovača odlučili odužiti se Zmijančevoj.
U istom dvorištu, odmah pored srušene kuće, još uvijek žive Vesnini rođaci. A kada Vesna dođe, bit će tiho, bez pompe, bez bljeskova. Rodbina nije bila raspoložena za razgovor o Vesni.
-Zahvaljujući Vesni, asfaltiran je dio ceste kroz selo, obnovljen je dom zdravlja koji godinama nije imao uvjete za rad, a izgrađen je i vrtić za djecu. Nije tražila ni zahvalnicu, ni ploču, ni da se išta objavi – kaže gospodin koji je inzistirao na anonimnosti, a koji iznimno cijeni pjevačičin imidž i rad.
Iako kuća nije obnovljena, Vesna nije zaboravila svoje kovače, kažu mještani. U jednom trenutku ih je jako zadužila. Bez ijedne izjave za medije, bez najava, donirala je znatna sredstva svom rodnom kraju.
-Za nas je ona uvijek naša Vesna. Zvijezda, ali i žena iz naroda. Dolazi kad nitko ne zna, bez kamera. I to najviše govori o njoj. Bilo bi lijepo da Nikolija dođe ovdje s djecom. Sve ih pratimo preko novina i televizije – kaže baka Milena.
Mediji su posjetili Kovače i ljeti 2022. Tada su razgovarali i s bivšim Vesninim susjedima, koji su je hvalili na sva usta.
-Živjela je tamo s majkom i bakom. Poznajem je od malih nogu, odrasla je s mojom djecom. Bila je dobro, drago dijete. Nije mogla biti bolja jer je savršena – rekla je prva susjeda.
Dvije kuće od Zmijančevih medija tada je ugostio ljubazni domaćin Zoran Grujičić, koji je odrastao s njom.
-Starija je od mene dvije godine, družili smo se koliko god smo mogli. Nismo išli zajedno u školu, ali smo slobodno vrijeme provodile u susjedstvu. Bila je prijateljica s nama dečkima. Od nogometa do skakanja s vrba na Ibru, sve smo to prošli. Ponašala se kao da smo partneri. Igralio smo se na ulici. Vježbala je karate i demonstrirala nam pokrete. Sjećam se prvog puta kada je išla pjevati, bila je toliko sretna. Živjela je sama s bakom i borila se za svoje mjesto pod suncem. Prvi značajniji skok bio je festival u Parizu, gdje je bio Šaban Šaulić. Tada nam je s posvetom pokazala njegovu sliku. Svi smo bili iznenađeni – prisjeća se Grujičić.
S.M/Pink
