Biografija estradnog veterana Mladena Tomića izuzetno je bogata. Završio je Srednju Muzičku školu Odsjek flauta i clarinet. Karijeru je počeo 1968. godine, a dvije godine kasnije se pojavljuje na najvećem festivalu u Jugoslaviji “Ilidža” i tamo osvaja prvo mjesto. Ponovo se, poslije nekoliko godina, proslavio na istom festivalu i to kompozicijama “Dalan” i “Poleti pjesmo”.
Bio je višestruki pobjednik ovoga festivala. Za Olimpijadu u Sarajevu 1984. godine otvora najbolji restoran u Sarajevu “Mona Liza”, a onda slijede “Crveni karanfili”, njegov album koji se prodao u dijamantskom tiražu od pola miliona nosača zvuka! Kao sarajevski urbani folk pjevač dobija mega hit koji je potrajao čak tri decenije. Ovaj pjevač od 1992. godine živi u Monte Carlu sa ruskom groficom.
Tomić je nedavno objavio novi CD. Nije riječ o novim pjesmama, već kompilaciji njegovih uvijek rado slušanih hitova. Odlučio se na takav korak nakon pet decenija rada na estradi odnosno 44 godine pjevanja.
– Jedan pjevač poput mene koji ima 65. god. dovoljno se zašitio estrade sa 22 singlice, osam ploča I pet CD-a. Ovaj CD je poklon mojim fanovima.
Ne slaže se sa konstatacijom da su ga nadmašile kolege.
– Niko me nije nadmašio, nego sam jednostavno krenuo drugim putem, a to su žene koje su najveći krivac za sve. Zbog njih sam zapostavio estradu. Kada sam bio na vrhuncu popularnosti i slave 70-tih godina u Njemačkoj sam upoznao milionerku Lisu po kojoj sam poslije u Sarajevu dao ime restoranu. S njom sam živio osam godina. Za rođendan 1974. godine kupila mi je “Mercedes” od 80.000 koliko sada vrijedi privatni avion. Tada je u Sarajevu “Mercedes” vozio Branko Mikulić, Džemal Bijedić i moja malenkost. Tadašnja vlast me privela na informativni razovor pitajući me odakle mi takav skupocijeni automobil, a pola Sarajeva nema struje ni telefon.
Od tada ste postali miljenik žena.
– Tačno! Žene su naprasto ludile za mnom. Zato sam u svojoj karijeri otpjevao oko 15 ženskih imena i sve sam dao ženama i srce i dušu, ali sam zauzvrat bio jako voljen i dobijao sam od njih šta sam htio, pa su me svi poslije stavljali u kontekst da sam žigolo. Biti žigolo znači biti muška prostitutka i dozvoliti da svako sa vama spava za novac kad mu se prohtije i to za nekoliko stotina eura. Nemam veze s tim poslom jer sam cijeli svoj život bio u društvu bogatih dama koje su me voljele i koje sam volio i koje prepoznaju galantnog gospodina i džentlimena sa kulturom i manirima. Dok su moje kolege zarađen novac od tezgi krili i stavljali pod slamaricu, ja sam svoje pare stavljao u džep i pravo Paris, Milano, San Remo, Monte Carlo, Kan… U tim gradovima upoznavao bogate dame, grofice i princeze…
Zbog čega su onda te dame željele biti sa Vama?
– Te grofice i princeze uglavnom su starije od mene po 20-25 godina, ali pošto imaju lagodan život izgledaju jako dobro, financisko stanje im je milionsko i one uživaju da izlaze sa mlađim muškarcima kao što sam ja… Voljele su se uvijek družiti sa mnom.
A Vaša dužnost podrazumjeva samo seks ili…?
– Sve je to na obostrano zadovoljstvo. Njima odgovara moje društvo, a meni lijep i lagodan život uz nijh i njihova bogastva. Sada imam tri dame: jednu u Beču s kojom često idem na bal, druga je grofica Romanov u Monte Carlu koja me upoznala sa u Monaku i treća je na Floridi, inače rodica Donalda Trampa. Moja jedina dužnost kada sam s njima je da zajedno uživamo i provodimo se. Ni seks nije isključen .
Da li ste naslijedili nešto od tih bogatašica?
– Više puta sam dobijao skupocijene automobile, zlato, satove… Što se tiče nasljestva, to ne mogu otkrivati jer nebi bilo fer i nemojte mi zamjeriti .
Vratili ste se iz Monte Carla prije tri godine i živite u Makarskoj i Kreševu. Šta je sa povratkom u Sarajevo?
– Volim more, plivanje, sportista sam u duši pa sam u Makarskoj kupio sta od 80 kvadrata, a prošle godine sam u Kreševu napravio vikendicu na nadmorskoj visini oko 300 metara na jednom brdu iznad kreseva. Volim šumu i to me psihički odmara. Meni je ipak 65 godina i potreban mi je mir. Normalno da sam bliže svom rodnom gradu kojeg volim najviše na svijetu i Sarajevo je za mene najbolji grad. Ali jednostavno nisam mogao da dođem i živim u njemu jer je izmijenjena struktura stanovništva. Nije to moja raja.
Šta vam smeta na bh. muzičkoj sceni?
– U zadnjih deset godina uopšte nigdje nisam javno nastupao, samo privatni parti jer jednostavno ne vidim sebe u ovom novom vremenu. Moja generacija je za penziju. Trebaju pjevati nove generacije, a u BiH ima mnogo potencijala. Žao mi je tš mladima niko neće da pomogne. Zato apelujem na moje kolege preko 60 godina da se sklone sa estrade.
Koji su Vaši planovi za naredni period?
– Ako me zdravlje posluži, na proljeće iduće godine imam u planu da kupim jedrilicu – katamaran i da sa njom plovim po Jadranskom moru. Planiram snimiti dvije singl pjesme koje će da mi uradi moj prijatelj Mića Nikolić i objaviti “BN Music”. To je samo da se malo pojavljujem, da me ljudi ne zaborave.
