Posljednjih dana čitam i slušam mnogo o čudesnoj ljubavi Alke Vuice i Zlatka Arslanagića Harbeta. Lično poznajem i nju i njega. Njega još od svog djetinjstva. Znam ga kao momka širokog osmijeha, srdačnog i drugarskim manirima predusretljivog. Alku znam 15-tak godina, i stoga sam mišljenja da su baš rođeni jedno za drugo.
I, gotovo mi je uvijek zasmetalo kada je svaka priča koju sam pročitala o Alki, počinjala sa kontroverzna, ovakva – onakva, a ja bih rekla da je Alka poslovna žena, vrijedna i radena, inteligentna spisateljica, voditeljica, tekstopisac, pa i pjevačica. Još bih za nju rekla da je dobra majka i dobra domaćica. Istina, za sve nabrojano postoje argumenti a o ovom posljednjem ću vam reći iz vlastitog iskustva.
Naime, prije nekoliko godina sam bila gost u Alkinom domu zajedno sa Hankom, Kemom Montenom i mojim suprugom. Primila nas je uz srdačnu dobrodošlicu. Ni slutila nije koliko smo bili gladni jer nismo stigli da ručamo. Naravno, da nas je kao prava domaćica, upitala šta ćemo popiti, a odmah potom da li smo gladni. Svi su uglas rekli: Ma jok! Osim mene, naravno. Ja sam priznala da sam više nego gladna, kao i svi ostali ali da se oni, kao, stide to kazati.
I dok smo ispijali kahvicu, ona je s vremena na vrijeme odlazila u kuhinju, zadržavala se nakratko i opet sjedila s nama i vrlo brzo nas pozvala da pređemo u trpezariju da jedemo. Sto je bio postavljen kao u najluksuznijem hotelu, sa svijećama na stolu i domaćom hranom koju je sama spremila, sve ukusno, sve predivno. Priznala sam joj da ni u snu nisam pomislila da je tako dobra kuharica.
I pričam ja to jedne prilike u Dubrovniku gdje smo se sastali za vrijeme ljetovanja Alka, Branka i Paja, Haris Džinović, moj suprug, hrvatski menadžer Ervin i još neki njihovi prijatelji. U jednom trenu Haris je naručivao večeru pa je obaćajući se konobaru rekao: “daj’ mi sa pilavom morske plodove, ali ne iz kavonoza (tegle)”, a onda se okrenu Alki pa joj veli: “ako pogodiš, dobra domaćice, šta je kavonoz imaš od mene milju, ali pod uslovom da ti Durićka, kako me on zove, ne šapne. Izgubila je opkladu, naravno.
Zezanja je bilo još napretek, naravno s Harisove strane jer su on i Alka izvrsni drugari. Čak je bilo i prepirke jer Alka nije dozvoljavala ni jednu ružnu riječ na svoje kolegice iz branše. Veli ona je feministkinja. Jeste, takva je sigurno.
Tako je ovih dana slušam i gledam dok je objavljivala svoju ljubavnu vezu i najavljivala vjenčanje. Činilo mi se kao da je željela da “odradi” svoj dug prema javnosti od koje nikada ništa nije krila. Priznala je da ju nazočnost voljene osobe čini radosnom, da joj je priuštio trenutke iz snova.
I ne kažu džaba da naši osjećaji nisu uzrokovani jednim faktorom. Sve te milijarde neurona su u kontaktu sa stanicama, a svaka od njih je ključ za jednu bravu. Drago mi je da je svoj ključ za bravu svoje fantastične ljubavi Alka pronašla. Ona je po mnogo čemu drugačija. Žena koja je davno “proučila” muški um, samo što ovoga puta neće kritikovati, kao što je to činila u isto naslovljenoj knjizi. Na kraju bih joj ja i svi oni koji je dobro poznaju poželjeli da joj život sa njenim izabranikom bude bonaca bez valova i oluja, jer, očito, da i ona želi taj mir.



