Eldina Huseinbegovića nije dugo bilo u medijima, ali ga zato ima mnogo u dijaspori gdje se druži sa svima koji vole njegove pjesme, a njih je zaista mnogo.
– Pa, u medijima me nije bilo zato što sam putovao po svijetu, nisam ništa novo snimao, a ta moja putovanja možda ljudima i nisu toliko interesantna…
Nedavno si bio u Turskoj….?
– U Ankari sam boravio zbog jednog TV šou-programa, a gostovao sam zajedno sa izuzetno popularnom azerbejdžanskom pjevačicom Azerin. U stvari, to je bio njen šou, a njena želja je bila da joj ja budem specijalni gost. Nastupali smo sa velikim orkestrom, a emitovanje je na TRT televiziji. Dogovorili smo moj ponovni dolazak jer želimo da snimimo duet.
Zašto je pozvala baš tebe?
– Vjeruj mi da ni sam ne znam. Ona je meni u emisiji rekla kako ona ne razumije šta pjevam, ali osjeti nešto… Rekla mi je da je isto tako i sa svim ostalim njenim prijateljima koji slušaju “Kaldrmu”. Sve je to vjerovatno zbog nijeta kako čovjek radi, jer nije to klasična komercijala, nije taj CD snimljen zbog želje za uspjehom, već je to urađeno čisto, od srca, a ljudi to prepoznaju bez obzira što ne razumiju tekst. Turska me nekako prihvatila. Prošle godine sam pjevao na Turkoviziji, a do kraja godine planiram da izdam album na turskom jeziku.
Pjevao si na Turkoviziji, ali ne i na bh. izboru za pjesmu Evrovizije. Da li je došlo vrijeme da se i tu oprobaš?
– To je, naravno, san svakog pjevača, ali vjerovatno nije došao moj red. Nikada ne bih išao na Evroviziju samo da bih učestvovao, sa nekom polovičnom pjesmom. To može biti samo pjesma koja bi mene upotpunosti ispunila.
Za odlazak na Evroviziju gleda se i “nacionalni ključ”…?
– Na žalost, to je tako. Tako su nam uredili i državu. Svih ovih godina su se organizatori izbora za Pjesmu Evrovizije trudili da to demantuju, ali nisu uspjeli. Iskreno mi je žao što je to tako, jer nekad muzičari i pjevači koji imaju dobru pjesmu, neće moći otići zbog tog nacionalnog ključa.
Zašto rijetko nastupaš u BiH?
– Omjer mojih nastupa je 98 posto u inostranstvu, a samo dva u BiH. U posljednjih godinu dana, gledajući pečate u pasošu, više od stotinu puta letio sam avionom i baš zbog toga me nema na “domaćem terenu”. Ja nekako imam osjećaj da i ne pripadam našoj estradi i estradi općenito. Ovo što ja radim, mnogi mi kažu da je estrada, pa možda i jeste, ali ja bi volio da to nije tako. Meni ne smeta što me nema u medijima, ne smeta mom poslu, jer ovo sto ja radim ide nekim drugim putevima, ne ide ni televizijom ni internetom. Kada sam bio u Americi imao sam svih pet rasprodatih koncerata. Znao sam da me ljudi vole, ali da me vole baš toliko, to zaista nisam znao. Kada budem imao svoj drugi album onda bi po BiH radio malo veće koncerte, jer mislim da je sazrijelo vrijeme za to.
Mnogo putuješ, snimaš, pišeš, a poznato je i da njeguješ bolesnu suprugu. Bez obzira na sve, u tebi je sav mir ovog svijeta. Kako uspjevaš u tome?
– Kada je čovjek svjestan kuda ide, šta radi i zbog čega je tu, te ko mu je sve to dao, onda mora biti zadovoljan i staložen. Samo zadovoljan čovjek može biti sretan, a zadovoljan je onaj koji je svjestan onog što mu je dragi Bog odredio, te koji u svemu tome traži smisao i ono što je dobro za njega. Ima jedan izreka koja kaže: “Vjernik nije nikad na gubitku”, tako ja sve što mi se desi, bilo loše i lijepo, gledam kao plus.
Vjernik si, Bošnjak, ali tvoje pjesme žele Marija Šerifović, Nina Badrić, Lepa Brena. Kako gledaš na to?
– Ne volim da mi se kaže: “E, ti si vjernik”, jer trenutno mnogo vjere ima na jeziku, a malo u duši i na djelu. Volim da se moja vjera osjeti kroz moj odnos sa prijateljima, porodici, komšijama i naravno prema poslu. Dok nisam dublje ušao u muziku nisam ni znao da muzika ima jako veliki odgojni karakter na mlade generacije. Sa druge strane, mogu se vidjeti kakvi su ti mladi koji odrastaju na nekoj drugoj vrsti muzike i svi mi znamo koja je to, muzika koja u njima budi neka neprirodna stanja, a uz tu muziku ide manjak poštivanja u porodici, prema komšijama i prijateljima. Na mojim koncertima vidim tu odvojenost te djece koja slušaju neku finu muziku, a drugi slušaju onu tamo muziku. Jedni sjede na jednoj, a drugi na drugoj strani. Na jednoj starni kada odu ostane sve lijepo uredno i čisto, a na drugoj prljavo i puno pivskih flaša. U zadnje vrijeme imam puno poziva iz Hrvatske i Srbije, mnogi pjevači žele moje pjesme, ali na vrijeme ću vam otkriti o kome se radi. Drago mi je da se mnogi okreću lijepim stihovima i lijepim pjesmama.
A s kim bi ti volio da sarađuješ?
– Zaista bi volio za Zdravka Čolića da napišem pjesmu. Do sada nismo imali nikakav kontakt, ali kako se kaže”: Mi snujemo, a dragi Bog određuje”.
OSTATAK RAZGOVORA U PRINTANOM IZDANJU
