Sigurno vam nije nepoznata verzija i slika današnjice da većina muškog dijela novinara stavlja sjaj na usne prije prijenosa uživo, da sam sebi režira akcenat ili da nosi žensku torbicu sa, obavezno, istaknutom lažnjak markom.
On je celebrity, samo ih, ‘slučajno’, vidite po prvi put na TV ekranima. Ne znaju oni, ne znaju oni koji ih snimaju, ne znamo mi poentu tog pojavljivanja. Ne, ne … Oni znaju: Posvađali se sa XY sa YZ televizije zbog prozivke što se ovaj prvi pojavio jedan put više od ovog drugog i to oko toga – koji je više puta ponovio ime Jelena Karleuša ili ala nje u intervjuu ili koji je govorio više i jače o njihovom navodnom poznanstvu, jet set-u, njihovom imaginarnom svijetu – zaključimo.
Žalosno je što ja sada pišem o njima, ali je još žalosnije što takvi ljudi bukiraju TV, novine, jednostavno, kupuju sami sebi javni prostor koji im nije dorastao. Zašto je jedan iskvarcani, plastični i izgledom kao bipolarni dječak zauzeo mjesto kvalifikovanom novinaru? Zašto slušati da on krešti, kad bi neko umjesto njega imao savršenu dikciju? Zašto je ljepši njegov isprženi ten od nečijeg prirodnog? Zašto gledati “metrosexualca” u pokušaju umjesto normalnog čovjeka koji voli svoj posao i obavlja ga savršeno?
Zaljubljeni su u “Red Carpet”, “Glam blam”, Emerika Gudelja, Hanu Hadžiavdagić, sve te izvikane likove koji nekim tamo donose slavu pričajući o njima u emisiji. Ne, čak su im rubriku dali, zašto im uskratiti pravo da se snime kako traže novu djevojku ili dečka, da im svima ustupe prostor da organizuju “konkurs” koji će okupiti sve te “obrazovane, kvalitetne, u potrazi za čistom ljubavlju” ljude?!
Koga briga što ona traži ljubav preko TV-a? Ko su ti što je gledaju, kome je to ona interesantna i kako toj emisiji raste gledanost na taj način? Zar zaista i na TV-u moramo sretati iste likove i karikature kao na ulici? Da li smo svjedoci degradacije novinarske profesije i standarda novinarstva, da li danas postoji profesionalni i obrazovani novinarski kadar koji je u stanju podnijeti sve izazove s kojima se mediji u regiji suočavaju posljednjih godina?
Prema evidenciji Službe za zapošljavanje za prethodnu godinu, zanimanje diplomirani novinar je na visokom trećem mjestu prema broju nezaposlenih. Logično, jer je sve te ljude zamijenila voditeljica koja ne zna izgovarati većinu slova abecede pravilno, koja je počela, naglašavam, počela da studira na fakultetu nevezanim za novinarstvo, koja “dobro izgleda” za TV (nakinđurena je tonama nečega) ili jednostavno tu obrazovanu osobu zamijeni neki samoprozvani “Mali od skandala”.
Znači, sramota me tipkati prethodni dio rečenice, šta to uopšte znači?! Kako god, on je svoju stražnjicu ubacio na taj način negdje gdje neko drugi nije mogao. Zašto se onda ljudi pitaju što je žuta štampa najprodavanija, s najvećim tiražima i ‘najžešćim’ naslovima? Takve zapošljavaju, takve srećemo na ulici, takvima smo okruženi, takve ljudi vole! Sama sam svjedok emisije uživo koja je bila nevezana za novinarstvo, ali je voditeljica (naprijed opisana) vodila program. Djevojka uz ironiju, ali istovremeno i plač se uključila u program i samo pitala: “Zašto si zauzela moje mjesto? Kući sjedim sa diplomom u rukama i gledam tebe? Da se ofarbam u plavo i prijavim na konkurs, hoću li uspjeti? Savjetuj me!”
Naravno, gledateljka je odmah bila isključena iz programa, a voditeljica je uz plastični osmijeh progutala knedlu u grlu i nastavila čitati sa papira gdje je sebi zabilježila šta će pričati svakog momenta, ali složit ćete se, najdraži su joj dijelovi: “Aaa sad … reklame!” Tad se okupe oko nje, dodaju puderčić na već namalterisani nosić, ona se osjeća k'o diva i kraljica TV-a, kako je samo pametna, kako je samo uspjela, kakvi je to jadnici prozivaju?!
Neko će reći da sam ‘zapela u vremenu i prostoru’, da ne pratim svjetske trendove, kako omalovažavam nove i ambiciozne ljude u usponu ili da želim privući pažnju na sebe ovakvim tekstovima, ja samo želim skrenuti pažnju onih koji se slažu sa mnom, želim da znaju da tamo negdje postoji neko ko bi, da ikako može, pružio im ruku. Većina tih ‘novinara’ je prvo bila poznanik (ili samo slučajni prolaznik) nekih diva, glamour ljudi, pa su se tako ‘provukli’, onda su naravno iskoristili prostor da pokažu kako oni imaju nevjerovatan talenat: Pa, oni znaju pjevati! Najčešće.
Nakon milion izbacivanja na face-u vlastite pjesme kako bi imala što više pregleda na Youtube-u, slijedi samonajavljeni intervju o njihovim novim pohodima, nastupima, angažovanjima, njihovom prebukiranom danu, a tad ih naravno ‘zamole’ da se priključe njihovom novinarskom timu kako bi emisija bila što gledanija i što ‘sočnija’.
Da zaključimo, živimo u svijetu kojeg kreiraju neke imaginarne veličine, čime i kako su stigli do nivoa da o njima pišem ja ili pričate vi, sama ne znam. Jedino u šta sam sigurna je to da kad bilo ko, bilo gdje i na bilo koji način to pokuša riješiti, mnogi će mu biti zahvalni, sa mnom na početku reda. Ovo je ništa drugo nego glas jedne dvadesetgodišnjakinje koja, prvo voli, a onda želi jednog dana biti uspješan novinar koji podrazumijeva bukvalan smisao te riječi.
