Martin Pistorius iz Južne Afrike 1988. je godine nakon kratke je bolesti pao u komu. Idilično djetinjstvo dječaka koji se obožavao igrati s električnim uređajima, prekinula misteriozna bolest – u dobi od 12 godina, jednog je dana došao kući iz škole s bolnim grlom, a njegova majka je mislila kako je riječ o prolaznoj tegobi koja će proći. Stanje mu se ubrzo pogoršalo, više nije mogao hodati niti stajati, pa ni govoriti. Ljekari su donijeli dijagnozu kriptokokalnog meningitisa, a Martin je pao u komu.
Prvih je godina bio u dubokoj komi, a porodica je organizovala posebnu njegu za dječaka. Dok su oni bili na poslu Martin je boravio u dnevnom centru za njegu. Nakon četiri godine iznenada je postao svjestan svega što se događa u njegovoj okolini, ali i dalje se nije mogao pomaknuti ni komunicirati, odnosno ni na jedan način nikome nije mogao dati do znanja da je “tu”. Nakon punih 12 godina iznenada se potpuno vratio iz kome i polako počeo komunicirati, a ono što je ispričao užasnulo je njegove bližnje, ali i ostatak javnosti.
– Mrzio sam biti u Centru za njegu, bili su užasni prema meni. Nema što mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalnom kašikom po zubima kako bih jeo. Često su mi davali vreli čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi – rekao je Martin i otkrio da je bio i seksualno zlostavljan.
Jedna ga je zaposlenica doma znala opkoračiti te na njegovom tijelu simulirati seks, dirala ga je po genitalijama, no najbolniji trenutak koji je doživio bio je kada mu je majka, brišući krpom njegovo beživotno tijelo, rekla ‘Nadam se da ćeš umrijeti’. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.
– Najgore mi je bilo što je nisam mogao zagrliti, reći joj kako lijepo brine o meni, kako sam joj zahvalan – rekao je Martin za kojega svaka godina od izlaska iz kome donosi napredak, pa je tako 2011. uspio povratiti dio kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju “Ghost boy” (Dječak duh) po kojoj se planira snimanje filma.
