Petar Grašo proslavio je 20 godina diskografske karijere, koja je započela albumom “Mjesec iznad oblaka”. Te davne 1997. godine zaopočeo je putivanje.
Jedan viski
I danas se kao dijete raduje svakoj dobro napisanoj pjesmi, nastupa s jednakim žarom kao i prije 20 godina, a mnoge njegove pjesme izdržale su test vremena i podjednako privlače publiku svih generacija. O popularnosti Petra Graše svjedoči i rasprodani koncert u zagrebačkoj Areni.
Što obično tražite da vam organizatori osiguraju prije koncerta?
-Nemam posebnih prohtjeva. Na svakom koncertu zbog koncentracije trebam privatnost, mir i samo najbliže ljude oko sebe. Na pozornici nas čeka gomila vode, a imamo ritual da uoči nastupa nazdravimo jednim Jackom Danielsom.
Kako na vaše pjesme reaguje vaša nećakinja Leni?
-Ona reaguje samo na smokije koje joj dajem. Šesnaest joj je mjeseci, a fascinantno je da već sada zna preko mobitela ući u YouTube. Prohodala je prije četiri mjeseca, još ništa ne govori, ne zna ni kašiku držati, ali zna naći video na.. To je nevjerovatno.
Koliko često je viđate?
Moja sestra Buga živi u Njemačkoj, njezin suprug, košarkaš Leon Radošević, igra za Bamberg, prvaka Njemačke, ali ljetos je nekoliko mjeseci bila tu i bilo mi je prekrasno pratiti odrastanje te curice.
Poželite li u takvim trenucima vlastito dijete?
-To je zaista neki veći plan. Ako se dogodi, dogodit će se, a ako se ne dogodi, lijepo je što imam nećakinju koja me ispunjava radošću.
Ko je sve utjecao na vaš scenski izraz i pristup muzici?
-Da moram istetovirati jedno ime svojih idola, to bi bili „Bitlsi“. Njihova filozofija, ponašanje, sve sam to kao dijete upijao.Bilo je tu i mnoštvo drugih dobrih izvođača. Jedan od motiva da počnem nositi odijela bio je spot “Freedom“ Džordža Majkla u kojem su nastupali najveći top modeli.
Kako nastaju vaše pjesme?
-Većina zadnjih pjesama nastala je u saradnji s Tončijem Huljićem kao autorom, a autori tekstova smo Vjekoslava i ja. Kroz zajednički rad pjesma sama počinje otkrivati svoje slojeve i sama te vodi dalje. Varijanta da sjediš i gledaš u Mjesec radi inspiracije, to kod mene ne igra. Kad je mjesečina, ja sam negdje na terasi s prijateljima i nemam inspiracije za stihove. Inspiracija je kad s talentiranim ljudima osjetiš isti fluid.
Zna se da je Tonči Huljić hipohondar. Odlazite li i vi svako malo liječniku?
-Huljića zafrkavam kako bi on najradije svake noći spavao na odjelu za magnetsku rezonancu pa da mu ujutro odmah očitaju nalaz. Ja sam potpuna suprotnost.
Šta obično jedete prije koncerta?
-Neki lagani ručak, obično salatu i komad piletine. Da me stave na Goli otok, naručio bih to isto, ili pomidore s malo sira.
Kakva je bila sezona u vašem restoranu „Adriatic“?
Sezona je bila odlična. Nakon dosta eksperimenata s visokom kuhinjom isprofilirali smo se kao kvalitetni klasični restoran s blagim kulinarskim igrama koje su u trendu. Prije svega insistiramo na vrhunskim namirnicama. Imamo i piceriju, koja privlači izuzetno mnogo mladih ljudi, kao i vrhunski roštilj. Nudimo ponešto za svačiji afinitet i svačiju mogućnost.
Mnogi hvale vaše ćevape koje od nedavno služite. Po čemu su posebni?
-Kad se ne bavim muzikom, moja fascinacija je dobra hrana. Kad su mi prijatelji rekli da bi u mom restoranu voljeli pojesti dobar roštilj, otišao sam u Sarajevo i uzeo najbolji recept za ćevape.
Od koga ste dobili taj recept?
-To je tajna, jedan od uslova bio je da se ne zna ko mi ga je dao, i to moram poštovati. Ali vrhunski je majstor.
Je li fer reći da ste najbolji ugostitelj među hrvatskim pjevačima i najbolji pjevač među hrvatskim ugostiteljima?
– Više bih volio da sam najbolji pjevač među pjevačima ili najbolji ugostitelj među ugostiteljima. Ovako, kako bi rekao Arsen, eksperti za sve, stručnjaci za ništa. Ja nisam ugostitelj, moja porodica je, oni to rade vrhunski, a što se tiče muzike, prema onome što je iza i ispred mene, vjerujem da to što sam napravio ima nekog smisla.
Koje ste dobre inozemne restorane posjetili ove godine?
–Jedno od ljepših ovogodišnjih gastro iskustava bio je posjet restoranu „Casa Perbellini“ u Veroni, koji ima dvije Michelinove zvjezdice. Šef Giancarlo Perbellin kuha po mom ukusu, a svaki slijed koji sam kušao bio je fantastičan i izgledom i okusom.
Najnoviji recept koji ste isprobali u kuhinji?
-Nabavio sam svu potrebnu opremu za kuhanje u vakuumu pa se sad igram s tim jer me jako zabavlja. No zadnje što sam kuhao bilo je 40 dana odležano argentinsko meso, nabavio sam ga kod prijatelja iz Slovenije i bacio na žar; to je bilo najbolje na svijetu. Sve najbolje stvari su jednostavne.
Koncert u Pragu
Kad ste zadnji put bili na nekom dobrom koncertu?
-Lani sam bio u Pragu na koncertu Paula Mekartnija, a u junu sam slušao Fila Kolinsa u Kelnu.
Kako zamišljate starost?
-Vrlo idilično: zamišljam da u Splitu imam restoran kao iz serije “Allo ‘Allo!”, samo nekoliko stolova, a u međuvremenu sviram u nekim prostorima, najviše 15 puta godišnje. To bi za mene bila idealna starost.
Imate li već novogodišnjih želja?
-Što više vremena provoditi s ljudima koje volim. Prvo me čeka nekoliko dana dragocjenog odmora, otputovat ću nekamo daleko da se malo opustim.
Neki su ljudi pokapali svoje najmilije uz neke moje pjesme
Pratite li kako vaše pjesme doživljavaju oni koji ih slušaju?
-Prelijepo je, ponekad i tužno, koliko ljudi vezuju događaje iz vlastitog života uz neke moje pjesme. Mnogi su posljednjih godina otvorili prve plesove pjesmom “Moje zlato” ili “Srce za vodiča”, na što sam jako ponosan. Neki su ljudi pokapali svoje najmilije uz neke moje pjesme. Jedna djevojka imala je operaciju, nije znala hoće li preživjeti, i kada je dolazila na operacijski stol, zadnje što je čula u hodniku bila je moja pjesma. Preživjela je i nakon toga mi često piše. Mogao bih izvući još puno primjera ljudi koji su uz moje pjesme proživljavali neke doista važne trenutke, no vjerovatno i drugi izvođači imaju slične priče.