Silvana Stojanović, udovica Ljubiše Stojanovića Luisa sa kojim ima troje dJece, svojevremeno je javno ispričala kako je od države i drugih institucija potražila pomoć, tačnije izlaz iz nerJešive finansijske situacije. Dvije godine od smrti pjevača susrela se sa prvom finansijskom krizom.
Dok je Luis bio živ, Silvana je radila kao kreativni direktor njegovog studija, a riješena da sama otpočne novi posao, 2008. otvorila je vrtić odmah pored njihove porodične kuće. Kada je muzičar poginuo, bila je prinuđena da svoj posao stavi u stanje mirovanja.
– Trebalo mi je izvjesno vrijeme da shvatim kako sam postala socijalni slučaj. Nije lako to osvijestiti u glavi iako su sve činjenice upućivale na to mnogo ranije. Počinje komunikacija sa Sekretarijatom za socijalnu pomoć i zaštitu. Odobren mi je dječji dodatak na godinu dana u iznosu od 10.000 dinara mjesečno (oko 160KM) za troje djece! Sljedeće godine imala sam obavezu da obnovim taj zahtjev, ali konstatovano je da na to nemam pravo, jer sam vlasnik pravnog subjekta, koji je 2014. godine i dalje u stanju mirovanja. I kada sam dobila tih deset hiljada, bila sam vlasnik tog pravnog subjekta koji, dokazano, nema nikakve prihode, i dalje sam samohrani roditelj s troje djece. Rekli su mi da uložim žalbu na koju i danas čekam odgovor od Ministarstva za rad i socijalna pitanja. Na urgenciju poznanika koji tamo rade, na kraju mi je rečeno da je loše sročena, iako mi je u njenom sastavljanju pomogao lično referent Sekretarijata za socijalnu pomoć i zaštitu – pričala je svojevremeno Silvana.
Stojanoviće je u ,,Sceniranju“ kod voditeljice Ljiljane Stanišić rekla kako je nakon njegove smrti, kada uspava djecu, često išla u njegovu muzičku sobu i tamo plakala.
– O tom periodu, neposredno poslije nesreće, sjećam se kao u nekim fragmentima. Dešavalo mi se, kada uspavam djecu, da odem u njegovu muzičku sobu. Imao je garažni prostor u kojem je držao sve, od garderobe do svih stvari koje su mu bile drage. Kada znam da mi djeca spavaju, ja se tamo zatvorim, samo sam tamo mogla da dam oduška i da iskanališem emociju. Sjedim, plačem i opuštam emociju bola i tuge uz njegove pjesme. Pred djecom nisam smjela da plačem. Kad god mi se desilo da zaplačem pred njima, svi su počeli da rone suze – pričala je udovica.
(Express/grand.online)
