Veliku polemiku, kako na estradi, tako i među narodom izazvao je naslov da je Hasiba Agić na rubu egzistencije. Poznavajući tu skromnu, borbenu ženu vanserijskih pjevačkih kvaliteta, nismo mogli da povjerujemo da je baš uistinu tako kako je narod počeo da raspreda priču na tu temu.
– Teško jeste, vremena su, znate i sami, za sviju teška. Takvo nam je kompletno društvo. No, ne dao dragi Bog ja ne kukam, niti je to tako. Ja nisam pisala naslov, to je jednostavno izvučeno iz konteksta i ko je god pročitao mogao je zaključiti, ali znate i sami da je to već novinarski posao. Žena je korektno prenijela moje riječi, ali eto narod je povjerovao samo naslovu – priča Hasibaa.
U kome kontekstu je teško konkretno vama?
– Dovoljno je da vam kažem da odradim u mjesecu 20 nastupa, od toga je jedan za novac, a svi ostali su humanitarni. Ne mogu više da radim tu vrstu posla. Svakog mi je žao, ali kome je žao mene. Prvoj državi nije, pa svima ostalima. U teškoj situaciji nisam samo ja, da se razumijemo, nego većina mojih kolega, samo ja neću da lažem. Meni je utoliko teže od ostalih što sam od države dobila stan, a onda su me iz njega istjerali, mene koja sam cijeli rat bila u Sarajevu, bila paćenica kao i sve Sarajlije, a sve vrijeme radila, pjevala snimala… Prolazila sam kroz tunel, da bi svojom pjesmom nekome liječila ranjene duše. Neka sam! Ne žalim ja to, ali da li postoji iko u ovoj državi da pomisli i jednog trena na nas koji smo se sve vrijeme borili na takav način kakav sam pomenula. Ne, toga izgleda nema – priča Hasiba.
Da li ste se, možda, nekome obraćali?
– Izgleda da nemam kome. Ali i dalje ću da budem buntovna, neću više da šutim, neću da budem, sada u miru, paćenica. Ja sam u duši sretna žena jer sam na pravi put izvela dvije intelektualke, svoje kćerke, fino ih vaspitala, e to je moja pobjeda. Nisam gladna ali kada vidim ko je sve dobio stan od grada, a imaju sve i novac i kuće, muka mi je. E pa valjda imam pravo i ja da tražim krov nad glavom, ja koja sam puno dala od sebe ovoj državi. Jako mi je mučno da pričam o ovome, ali neću se prestati boriti – opet vam naglašavam. Ne dam svoga nama, ali isto tako tražiću svoja prava – završila je Hasiba, žena u čijm se glasu osjetila gorčina i koja je naglasila da zna kompletnu situaciju u državi, ali isto tako da zna nepravednu razliku između estradnih djelatnika u istoj državi.
