Finalista prošlogodišnje sezone „Zvezda Granda“, Semir Džanković, govorio je o najtežem periodu u svom životu, bolesti članova njegove porodice i nemaštini koja je u jednom razdoblju bila toliko velika da je morao hitno da preduzme stvar u svoje ruke.
Semir je otkrio da je imao samo 24 godine kada su mu se razboljeli svi članovi porodice. Njegovom ocu dijagnostifikovali su rak na mozgu, majka je takođe bolovala od opake boleste, a supruga je imala rizičnu drugu trudnoću, što je pjevača slomilo.
– Ja sam tad morao da budem stub porodice, morao sam sve sam da podnesem i iznesem. Bio sam baš mlad. Sjećam se jedne situacije koja najbolje opisuje kako mi je bilo. Otac je bio na operaciji, stajao sam na hirurgiji i čekao da čujem doktora, a meni u tom trenutku zvoni telefon i govore mi da Sanela (prim. aut.supruga) nije dobro i da čekaju da dođem. U tom trenutku mi se ruši svijet i pitao sam se dokle? Ali nisam htio da pokleknem, i u najtežim trenucima sam bio pozitivac, bio sam taj koji je uvijek govorio da idem dalje. Nisam htio da stanem, htio sam sve da riješim. Iz svega toga smo izašli kao pobjednici – ispričao je Semir za medije i dotakao se očeve bitke sa rakom.
– Kad mi je doktor saopštio njegovu dijagnozu, a nije bila dobra, ja sam rekao ok, proći će. Bio je agresivan tumor, davali su mu nekoliko mjeseci života. Hvala Bogu, on se izliječio. I dan danas smo u kontaktu sa doktorom i zahvalni smo mu na svemu što je učinio – rekao je Džanković.
Zbog agresivnih očevih terapija i svakodnevnih izdataka, Semir je ostao bez novca. Kako kaže, ni to ga nije slomilo već je odmah reagovao.
– Ja sam neko ko ne pada. Bio sam spreman da radim bilo šta, nije me bilo sramota bilo kakvog posla samo da obezbijedim svoju porodicu – istakao je Džanković i dodao da je jedna situacija sa kćerkicom bila ključna da pod hitno nešto preduzme.
Nakon što mu je kćerka tražila da joj kupi igračku koju on tada nije mogao da joj pruži, Semir je okrenuo drugi list.
– Ne bih to poželio nikom da osjeti to što sam ja osjetio. Duša mi se cijepala u tom trenutku. Iste sekunde sam zatražio posao u jednoj kafani, tu sam počeo da radim, da pjevam. Tamo se radilo krvavo od 9 uveče do 6,7 ujutru, u tom trenutku je to bio jedini izlaz. Tu sam malo stao na noge, bavio se pjevanjem, a poslije sam sam se otisnuo i u ugostiteljske vode. Imao sam dva svoja lokala, to mi je pomoglo da malo stanem na noge – istakao je Semir i dodao da je danas zahvalan na svemu što ima.
(express/grand)
