Beki Bekić nedavno nam je otkrio koga se plašio na početku pjevačke karijere, tačnije pred kim je imao tremu uzeti mikrofon i pjevati, dodajući da je kroz tu vrstu straha i treme vrlo često prolazio.
– Sticajem okolnosti izvjesno vrijeme sam pjevao u kafani gdje je volio doći pokojni Toma Zdravković, a nerijetko i Šaban Šaulić koji bi to činio sa namjerom da me sluša. Iskreno, zbog njih sam se znao totalno pogubiti i trebalo mi je snage i vremena da, kao pred nekom strogom komisijom, otpočnem sa pjevanjem. Oni su bili imena, pjevači, dok sam ja i mnogi iz moje generacije, tek puki početnici koji su ih doživljavali kao ne znam šta i kako. Sa Šabanom sam kasnije postao veliki prijatelj i godinama se družimo, ne postoji neko veselje da me ne pozove da ne zapjevam, ali, vjerujte, bez obzira na sve, ja i danas prema Šabanu osjećam određenu dozu strahopoštovanja i toga nikako ne mogu da se oslobodim – otkriva Beki Bekić.
