U vrijeme ratnih dešavanja estrada bivše države raspala se na sve strane. Zapravo nije se estrada raspala, ona je tu bila gdje jeste, nego ljudi iz nje. Većina pjevača i muzičara naročito iz BiH bila je u dijaspori. A među njima je bio i Haris Džinović.
Između ostalih, njegov kolega isto Bosanac, Zdravko Čolić, bio je u Beogradu. Dvojica dragih prijatelja na dvije strane svijeta i odjednom je procurila informacija poslije rata da su Haris i Zdravko ljuti i da ne pričaju. Zapravo da Džinović neće da priča sa Čolom tobože zato što je bio u Beogradu.
Kada je ta informacija u to vrijeme stigla do Džinovića prvi na tapeti bio je urednik te novine, tog beogradskog lista kojeg je Džinović u svom stilu kulturno pozvao te mu se na telefon “zahvalio” i vrlo mudro, kako to samo znaju sarajevska raja, “naučio” u nekoliko rečenica šta znači ljudska širina.
Napomenuo mu je te prilike da on ni na koga nije ljut, niti da ima pravo da bude ljut i da takvim ljudima očigledno smeta ljudskost. Saznali smo poslije da to Džinović nije uradio zbog Čole koji ni jednog trena nije ni pomislio da je Haris na njega ljut, nego je u toj medijskoj manipulaciji spomenuto još nekoliko pjevača na kojih je Haris ljut, pa se tu našao i Aca Lukas, Era Ojdanić…
No, tu temu Džinović više ne želi ni da pomene.
