Dragana Stojkovića Bosanca i njegovu kćerku Džidžu sreli samo u restoranu „Adria“ u Frankfurtu, kod Budija i Rasima, gdje su zajedno sa Amilom Bišćaninom imali fenomenalan nastup, a gdje došlo dosta publike koja je željela da uživa u predivnoj noći. A, Bosanac nam je rekao, onako u šali prije početka intervju, da ga „ubi popularnost“, pa smo ga zamolili da nam to malo pojasni.
-Pored Amila tu je i naš orkestar sastavljen od klavijaturiste i gitariste. Pa, da baš tako, “ubi me popularnost“. Ne znam ni gdje ću, ni šta ću? Još samo da poletim, ali teško je poletjeti (smijeh). Naravno da se šalim, ja uvijek volim da kažem, da sam prizemno stabilan.
Na pitanje kako izlazi sa očevom popularnošću Džidža nam je odgovorila:
-Glupo bi bilo kada bih rekla da mi to smeta, naravno da mi ne smeta, ali navikla sam se ja na sve to. Baš kada smo sletjeli u Frankfurt, pa sam posmatrala ljude koji su trebali da polete za Beograd, onako u prolazu sam uhvatila nekoliko ljudi koji ga snimaju. Ja imam svoju publiku, raju, on ima svoju. Ustvari ovaj moj dragi otac je univerzalan.
Nakon ovog Džidžinog odgovora, Bosanac je kroz smijeh rekao: “Lijepo pričaš kćerko, trebala bi tako i nastaviti“.
Da li ste ikada mogli pomisliti da će Vam kćerka jednog dana biti pjevačica i stajati sa Vama rame uz rame na bini?
-Ja sam oduvijek želio da ona bude „pevaljaka“, ali ona je „nažalost“ odlučila da završi fakultet, pa neće da bude „pevaljka haha“, već će da bude fakultetski obrazovana pjevačica, što mene čini sretnim i ponosnim ocem i to mi je veliko zadovoljstvo. Nije što je ona sada tu, što je moja kćerka, ali Džidža je dobar čovjek, odličan pjevač, jedna jako lijepa odgojena djevojka. Ona i ja imamo jedan drugarski odnos, potpuno smo otvoreni jedno prema drugom, pa čak i u komunikaciji. Ponekad ja malo pređem jednu granicu roditeljske pristojnosti, znam opsovati, ali ona se odmah okrene majci, požali se Dunji, a onda ona udari na mene, izriba me, pa ja budem manji od makova zrna (smijeh).
Džidžo, kada bi nešto mjenjali na Vašem ocu, šta bi mijenjali?
-Fizički ili psihički? Po pitanju njegovog karaktera ima više stvari, ali ima jedna stvar koja me baš nervira, a to je da on svoj telefon ostavi pola metra od sebe, pa onda jednostavno ne razmišlja o tome gdje ga je ostavio, pa onda pita mene, mamu, da li mi znamo gdje mu je telefon? I onda nastane panika, ali mislim to je ta njegova zaboravnost ili jednostavno rečeno “ma baš me briga“, Džidža ili Dunja znaju gdje mi je telefon hahah“. Ne, ne nije dementan, već jednostavno ima tu neku dozu panike u sebi, pa onda mama i ja to stišavamo.
Da li ste se zaista odlučili da napustite estradu i posvetite se samo fakultetu?
-Ja sam ustvari dala jedan takav intervju, ali vi novinari uvijek izvučete nešto iz konteksta, da bi bilo atraktivnije za pročitati. Nisam rekla da ću napustiti estradu, možda će to još neko vrijeme biti moj primarni posao, ali voljela bih da radim u svojoj struci, a to će sigurno biti kada završim fakultet.
Dragane, stalno ste na putu, pa snimanje novih emisija, ali uvijek ste tako dobro raspoloženi, puni elana?
-Ja baš ovih dana razmišljam da bih volio da se vratim na Radio Beograd, da imam svoj stalni posao. Ja kada uvijek kažem da sam se umorio, da ne mogu više, moja supruga Dunja odmah mi kaže, hajde šta si se umorio, šta ćeš mi u kući, idi radi hahaha. Ma, šalim se. Nisam se umorio, ja samo izbjegavam da se družim sa mojom generacijom. Jer, kada sam sa njima u društvu jedini razgovori koji se među nama vode su razgovori o bolesti, ko koju terapiju uzima, kako skidaš veliki pritisak i tako dalje. Ma, samo druženje sa omladinom, pa nekad budem gori već oni.
Pa, sjedite sa generacijom u žiriju?
-Hahah, tako je. Jeste sjedim sa Popovićem koji je moja generacija, ali on je veća budala od mene (smijeh).Ali, mislim samo sa pozitivne strane. A, što se tiče sa materijalne strane, on je na prvom mjestu, a ja sam na drugom, on se obezbijedio, on ne mora, a ja neću i ne moram.
Da niste u Zvezdama Granda, da li bi danas imali ovakvu popularnost koju imate? Kolege kompozitori iz Vašeg vremena nekako su otišli u zaborav?
-Ja bih sigurno bio u boljoj poziciji od njih, ja sam na vrijeme trošio pare kada nisam dobivao, a ne kad sam ih primao. To jedna filozofija koju sam ja od nekog čuo i naučio. Kad mnogo para stigne, tad se one ne troše, troše se kad ne stižu. Kod nas su autori i ljudi koji rade iz sjenke vrlo zapostavljeni i vjerovatno bi 99 posto ljudi, naročito mladi, pitali ko sam ja, ko je taj čikica, jesam li živ? ZG su doprinjele dosta toga, da budem u žiriju, da kažem dosta toga što imam reći. Zadovoljan sam i zahvaljujući toj popularnosti emisjije, a kojoj sam vjerovatno i doprinjeo, da ja putujem, nastupam. Ja nisam nikad, žargonski rečeno tezgario, a pjevači su bili ti koji su tezgarili i nažalost tolike pare uzimali i uzeli, ali neka im je halal.
Zašto je to tako?
-To je stvar države i uređenja kako ekonomskog tako i političkog, a bilo je toga čak i u nekadašnjoj Jugoslaviju, dok je na zapadu drugačije. Amerika je uredila pravila ponašanja prije više od 70 ili 80 godina. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Jedino su tu stvari postavljeni ispravno i fer.
Na kraju smo Džidžu pitali kada će nova pjesma, koju bi joj napisao otac, a ona je odgovorila:
-Evo već četiri godine ulazimo u to pitanje,pa će biti da ću ja prije dobiti diplomu i mahati njemu ispred nosa. Ja se zaista nadam da će da se malo aktivira i napiše mi dobru pjesmu.
Sadik kao prijetnja Srbiji, a dečko uzima pare
Nakon skandala „mito“, kakva je atmosfera u na snimanjima emisija, i Vaše mišljenje Dragane o tome?
-Ma, grozno, da ne može biti bolja (smijeh). To je jedna glupost. Ma, sve je u redu i ko zna kakva je pozadina svega toga. Ja sam uvijek govorio da je ovo naše zanimanje veoma skupo i traži mnogo ulaganja od garderobe, putovanja, neizvjesnoti, honorara. Pusti mi to, da nije zlato sve što sija. Grand i sve te slične emisije nisu to dobrotvorne emisije za pomoć mladima pri državi i državnim organizacijama, pa neko uzima novac mimo toga. Ja tvrdim da svi mi poput Snežane, Ane Bukute, mene i svi koji smo članovi žirija, imaju stila. Po onoj ženi kako to ona kaže da je bilo, ispada da smo Bili Kid, pa uperi pištolj i traži pare. Sneža je jedna poštena i divna osoba. Tom klincu je neko objasnio da se sa skandalom pravi karijera, a to se desilo i sa Sadikom Hasanovićem. Da li je klinac sa 14 godina pjevao i svirao nekome ili nekada i on aman postao prijetnja Srbiji, to je najveća glupost. A, ustvari Sadiku su napravili takvu reklamu, da se on danas ubija od para. E, sada je i taj mali mislio da će i on tako postati popularan i tražen i zaraditi lovu. Pa, ne može, izabrao je pogrešan put do slave.
Razgovarao: Bato Šišić
BONUS VIDEO
