Oni su bili i ostali sarajevska pop rock grupa. Bez obzira gdje su ih, kako životni tako i estradni putevi vodili, nekako su se uvijek vraćali u BiH, u grad u kojem je sve krenulo, sada već davne 1990. godine. Svih tih godina alfa i omega benda “Regina” bio je i ostao, Sarajlija Aleksandar Aco Čović. Acu smo sreli na nastupu u njemačkom gradu Frankfurtu u “Flinsch klubu“, a pored prezentiranja njihovih vlastitih pjesama iz njihove dugogodišnje uspješne karijere, imali su tu večer i zajednički nastup sa Nedom Ukraden.
Kako je došlo do spoja Regina i Neda Ukraden?
-1993. godine imali smo u Sava centru jedan antiratni koncert i gost nam je bila Neda Ukraden. Baš kada smo imali probu došla je i Neda i donijela pjesmu “Sarajevo, gdje je moja raja” i rekla mi da bi bilo dobro da ja napravim aranžman i muziku. I to je meni nekako bilo baš simpatično i bilo mi drago, jer Neda je ipak velika zvijezda. Moram iskren da budem, u početku su bila malo podijeljena mišljenja, a mene je to od starta pomalo boljelo jer se radilo o čisto ljubavnoj pjesmi, a posebno nama koji smo rođeni u tom Sarajevu i u kojem smo proveli prelijepe godine života. Ta pjesma je čista ljubav i ništa drugo. I, evo da se desi baš u Frankfurtu da nakon 30 godina ponovno sviramo zajedno i da pjevamo pjesmu o Sarajevu. A, kada smo je ponovno pjevali srce i duša su mi bili ispunjeni nekom neopisivom ljepotom i ponosom.
I pored toga što godinama živiš u Beogradu ipak taj sarajevski duh, sarajevski naglasak nije se izgubio?
-Pa, neće se ni izgubiti. Svi mi koji smo, ne svojom voljom napustili rodni grad, bilo gdje i bilo sa koje strane mi smo postali nomadi. U Beogradu ne mogu nikad biti Beograđanin, a u Sarajevu ne mogu opet sto posto biti Sarajlija. Eto to ti je problem, mi lutamo po ovoj planeti i to je ustvari jedna tužna priča. Da si me 1988. ili 1989. godine pitao, da li ću ikada da napustim Sarajevo, ja bih ti rekao da si lud. Ali, život je čudo u kojem se isprepliću i ružne i dobre stvari.
B. Šišić
BONUS VIDEO
