Fuad Backović Deen, slovi za jednog od najkontroverznijih i najupečatljivijih ličnosti na javnoj sceni. On je neko ko je bez dlake na jeziku i kako ćesto kaže, drugačiji je od ostalih. Samo za „Express“ iskreno je govorio o statusu istaknutog umjetnika Kantona Saraajevo, o tome koliko mu je pomoglo ili odmoglo to što je sin političara, o starletama, novoj pjesmi „Imena mi mog“, te je iznio svoje mišljenje o plastičnim operacijama.
Prije nekoliko dana izašla je tvoja nova pjesma „Imena mi mog“, koja govori o životu i realnosti u kojoj živimo. Kakve su prve reakcije publike i kako si ti zadovoljan kompletnim projektom?
– Svi komentari koji su do mene došli u ovih posljednih 15 dana od izdavanja pjesme su jako pozitivni. Zadovoljan sam i prijatno iznenađen. Nisam očekivao toliku lavinu pozitivnih komentara. Pjesma je sama po sebi specifična i drugačija od svega što se u posljednje vrijeme plasira na tržištu u BiH, ali i regionu. Drago mi je da su prepoznali tu lijepu poruku, koju nosi ova pjesma.
U svojoj karijeri imao si mnogo hitova koji su nosili provokativne poruke, a nedavno si predstavio publici jednu neobičnu ljubavnu priču, gdje u jednu ruku možemo vidjeti „drugog tebe“. Kako ste uopšte došli na ideju da snimite ovako nešto?
– Pjesmu je napisao moj dugogodišnji prijatelj Almir Ajanović. Još u periodu kada sam snimao pjesmu „Rane manje bole“ Almir mi je odsvirao i meni se odmah na prvu dopala. Od tog dana do prije dva mjeseca otprilike, intenzivno smo radili na toj pjesmi i jednostavno se desila u pravi trenutak. Ona je najbolji rezultat i refleksija moje zrelosti, kako privatne tako i poslovne. Već sam 21 godinu na estradi, odrastao sam, sazrijevao i rastao. Mislim da je ovo pravac kojim ću se i ubuduće kretati.
Usponi i padovi
Sa nepunih petnaest godina si se počeo baviti pjevanjem, kada si se pridružio grupi „Seven up“. Od tada pa do dan danas, nikada nisi pokleknuo i uvijek si se borio za sebe. Koja je tajna tvog uspjeha?
– Sa 14 i pol godina, nepunih 15 sam se počeo baviti pjevanjem. Uspjeh je vrlo relativan pojam. Neko će reći da sam ja neuspješan, a s druge strane će reći da sam ekstremno uspješan. Prilično sam zadovoljan ovim što sam uradio i svjestan sam činjenice na kakvom tržištu živim i radim, kakav sam kao pojava i kako djelujem na ljude oko sebe. U ovih 21. godinu koliko je i prošlo od mog početka, nisam se nikada toliko uzdizao i sam sebe, žargonski rečeno „furao“ da sam neka mega zvijezda, nedodirljiv. Ostao sam prizeman, što je meni lično jako drago. Nisam dozvolio da me ništa tako jako ponese. Znam da to može biti varljivo, u jednom trenutku možeš biti na vrhu, a sutra na dnu. Postoje mnoge moje kolege koje se teško nose sa padovima, no ja nisam jedan od njih. Ja se sasvim normalno nosim sa tim. Pretpostavljam da su tu dosta uticali moji roditelji koji su me odgojili na takav način, da normalno prihvatim i uspone i padove u životu. Ne postoji poseban recept, to je sve individualno.
Misliš li da se starletama danas daje previše prostora?
– Meni lično apsolutno niko i ništa ne smeta. Ja sam neko ko se bavi isključivo svojim životom. Nikad od mene nećete čuti da ružno i negativno komentiram bilo koga ko je na sceni, na ovaj ili onaj način. Volio bih da mediji u BiH i regionu više forsiraju neke drugačije priče, priče koje će svojim pozitivnim primjerima uticati na mlade ljude u BiH i u regionu. Živimo u čudnom vremenu, gdje se više cijeni nekvalitet od kvaliteta. Ja sam jako tužan zbog toga, ali kao pojkedinac ne mogu da promijenim trenutnu situaciju.Iskreno se nadam da je to samo period koji će vrlo brzo da prođe i da ćemo se svi vratiti pravim vrijednostima koje se trebaju mnogo više promovirati nego što je slučaj danas.
Prije kada si se „skidao“, svi su te pljuvali na neki način, a danas se svaka druga pjevačica skida, šta misliš o tome?
– Nemam ja ništa protiv skidanja, ako je to estetski lijepo za vidjeti i ako je potkovano kvalitetom u muzičkom smislu, ako ćemo se bazirati na muzičku scenu. Ako se u pozadini krije netalentirana osoba ili osoba koja apolutna nema nikakvih predispozicija i afiniteta da se bavi nečim, pa joj je skidanje sredstvo za privlačenje širih narodnih masa i nečega što radi u pozadini tog skidanja. Imamo dosta primjera gdje se mlade žene i djevojke bave muzikom i skidaju, a zapravo im je to paravan za prostituciju. Nema potrebe ništa da ušminkavamo. To je zaista tužno i poražavajuće.
Šta misliš o rijaliti programima?
– Rijaliti koncept je vrlo popularan i zanimljiv. Svi vole da gledaju tuđu muku i patnju i da se hrane tim. Ja sam davne 2008. godine učestvovao u prvoj „Farmi“ u Hrvatskoj. To je bio moj lični eksperiment. Pokušao sam i shvatio da me to uopće ne privlači. Ne predstavlja mi ništa i ne bih se opet upustio u tako nešto. Pozivali su me, ali sam to odbijao, jer me zaista ne interesuju. Čak ni ne gledam to kod kuće.
Postoji li nešto što ti „bode“ oči na estradi?
– Žalosti me što su mediji u BiH okrenuli leđa domaćoj estradi i mnogo više promoviraju kolege koje dolaze iz susjednih zemalja, zemalja u regiji. Mi smo isključivi krivci što estrada nije kao što je nekada bila, prije 20- ak godina. Jednostavno, mladi ljudi koji se danas počinju baviti estradom nemaju podršku ni domaće javnosti ,niti medija. Jednostavno kao takvi ne mogu napraviti nikakvu veliku priču. Mnogi misle ako se odsele u Beograd ili Zagreb da će napraviti velike karijere, međutim mediji u Srbiji i Hrvatskoj nisu toliko blagonakloni nama, koliko su naši mediji blagonakloni njima. To bih mijenjao i isto tako sve velike kompanije, proslave godišnjica, raznoraznih medija, pretežno pjevaju kolege iz regija, nego što su angažirani naši pjevači. To su greške koje sami pravimo i to je ono što je poražavajuće. Problem je u kolektivnoj svijesti. Uvijek nam je draže ono što je sa strane, a ne ono što nam je ispred nosa.
Periferna stvar
Koliko je danas moda važna i kojim slojevima društva ona pripada?
– Moda uopće nije važna, ona je sporedna stvar. Mi se ovdje ne možemo baviti modom, jer u našoj državi ne funkcionišu mnoge bitnije stvari od mode. Ona je periferna stvar i u ovom momentu je potpuno nebitna. Mi moramo da neke druge stvari postavimo na mjesto, pa da se onda slobodno možemo baviti modom.
Kakvo je tvoje mišljenje o plastičnim operacijama?
– Ko voli nek izvoli, nemam ništa protiv. Nema potrebe za pretjerivanjem. To uopće nije više tabu tema. Lijepo je što su svi dobili priliku da poprave na sebi ono što im se ne dopada i da na tome dobiju samopuzdanje. Samo ne treba od sebe praviti „hodajuće strašilo“.
Status istaknutog umjetnika po nekim se evropskim uređenjima dodjeljuje zasluženim umjetnicima, koji svoj posao obavljaju samostalno. Kako ti gledaš na to i da li uživaš ulogu jednog od istaknutog umjetnika Kantona Sarajevo?
– Drago mi je zaista što imam status istaknutog umjetnika Kantona Sarajevo. Dosta sam stvari napravio za 21. godinu svoje karijere. Dosta toga je lijepog i pozitivnog iza mene. Ja sam neko ko je u toku svoje karijere osvojio apsolutno sve muzičke nagrade u bivšoj Jugoslaviji, osim Hrvatskog Porina, a ne vjerujem da ću je ikada i dobiti, jer oni guraju samo svoju muzičku scenu, za razliku od nas, što je svakako lijepo i pohvalno za naše susjede. Tri puta sam internacionalno predstavljao BiH, dva puta za bosanskohercegovačkog predstavnika na Eurosongu, a jednom na festivalu mediteranske muzike u Turskoj. Pjevao sam predsjedniku SAD-a Bilu Klintonu za vrijeme njegove posjete Sarajevu. Pjevao sam čak i Charles Princu. A onda prilikom otvaranja starog mosta u Mostaru. Bio sa ambasador specijalnih olimpijskih igara i porodice Kendi. Toliko je humanitarnih akcija iza mene da im se ne zna ni broja. Imam šest objavljenih albuma na tržištu cijele Jugoslavije, prodatih u velikom tiražu. Onda su tu brojni koncerti, nastupi, sa Kemalom Montenom, Davorinom Popovićem. Sve je to bio uslov da zaslužim taj status. Niko mi ga nije poklonio, dogovorio, niti sredio. Bio je konkurs na koji sam se regularno prijavio i članovi komisije su odlučili da ja budem jedan od onih koji taj status zaslužuju. Status mi ne donosi nikakva primanja, niti meni niti bilo kome od mojih kolega. Nemamo ni novčane naknade, niti plate. Jedina beneficija koju mi imamo jesu penziono i socijalno koji mi omogućavaju da imam zdravstveno osiguranje i staž. Svašta se ružno pričalo, ali nažalost niko iz ministartsva se nije oglas i narodu tačno objasnio šta ustvari taj status znači.
Neprofesionalnost i loš rad
Koliko ti je pomoglo, a koliko odmoglo to što ti je otac političar?
– Puno mi je više odmoglo, nego pomoglo.l Upravo su se i iz tog razloga zakačili za mene kada je status u pitanju. Vjerovatno je razlog moje prezime Backović. Inače, da je bilo koje drugo prezime u pitanju ne bi bilo ni primijećeno. Ja sam zaista toliko toga uradio i toliko toga uložio da je bio logičan slijed da dobijem, tj. da zaslužim. Postalo je više dosadno da me ljudi konstantno vežu za oca. Već dugi niz godina ne zavisim od svog oca, sam se borim, radim i finansiram. Čovjek sam za sebe, a on je čovjek za sebe. Apsolutno se ne petljamo jedan drugom u posao. Kada se vidimo razgovaramo o nekim porodičnim životnim temama, a često se i ne viđamo zbog količine posla koji obojica izvršavamo.
Smatraš li da je situacija koja je desila prije nekoliko godina na vlašiću sa Almirom Ajanovićem i vidno neslaganje, nekoliko dana prije nastupa doprinijela lošem plasmanu i nedovoljnom trudu pri izvođenju pjesme?
– Ne smatram. Nažalost, mediji su to prenijeli na potpuno pogrešnoj režiji . Nije uopšte bilo onako kako je preneseno, a mi nismo imali vremena da demantujemo ništa i da ljudima putem medija objašnjavamo sve. Tada smo radili na vrlo teškom i zahtjevnom projektu. Nije tu bilo nikakve riječi o neslaganju, nego je u pitanju bio trenutak slabosti, preoterećenosti…nespavanja i desilo se šta se desilo i to nije ništa loše uticalo na naš nastup. To se sigurno nije smjelo desiti, ali eto desilo se. Bože moj. Razlog zbog čega nije bio dobar plasman je neprofesionalnost i loš rad ljudi u delegaciji, a jedan vrlo amaterski pristup projektu koji je trebao biti ozbiljan. Ali eto, ostala je lijepa pjesma i dobra poruka, ostalo je to da smo dokazali i pokazali da BiH može doći i na Eusrosong. Bitna je samo dobra organizacija i trud. Nadam se da će se uskoro napraviti jedan lijep tim ljudi, koji će biti vrlo profesionalni, jer to nije lokalna priredba, već najveće svjetsko takmičenje u muzici. Žao mi je što su bh.muzičari i pjevači osakaćeni i hendikepirani da nemaju priliku da se pojave na jednoj takvoj impozantnoj svjetsko- muzičkoj pozornici. To je sramota, jer državne institucije to ne podržavaju, a to je jedna odlična platforma za promociju naše zemlje. Meni se posrećilo da tu ulogu dobijem dva puta u životu i zaista sam presretan i zahvalan sam im na svemu.
Ne kajem se zbog grešaka u prošlosti
2008. godine kada je izašao tvoj album „Anđeo sa greškom“, uradio si nešto što, jednostavno niko nije očekivao. Sarajevo je bilo oblijepljeno tvojim nagim bilbordima. Smatraš li da si tada uradio pravu stvar da bi pridobio svu pažnju medija ili je ipak to bila greška u tvojoj karijeri? Obzirom da si sada iskusniji, stariji i ozbiljniji da li bi ikome od tvojih kolega preporučio da uradi tako nešto?
– Uradio sam tačno ono što sam u tom momentu osjećao. Nije bilo ništa proračunato, niti detaljno planirano. Nisam se uopšte nadao da će izazvati toliku buru komentara. Čak su i na državnom parlamentu raspravljali o tome. Ali, Bože moj. To sam tada bio ja i to je danas dio mene i moje karijere. Čini mi se da se sada mogu vratiti u to vrijeme, uradio bih opet isto. Apsolutno se ne kajem. Dosta stvari sam uradio koje su bile drugačije i bio sam pionir u mnogo čemu. Koplja su se lomila na meni, ali tako je kako je. Naučio sam sa tim da živim i da se nosim na pravi način. Bilo je veoma revolucionarno. Ne znam kome bi od svojih kolega to preporučio, jer ne znam ko bi to danas mogao uopšte iznijeti. Ne znam ko bi bio toliko hrabar. Komentari mi nisu smetali, jer se ja od samog starta svoje karijere nosim sa lošim komentarima i podijeljenim mišljenjima. Jako sam siguran u sebe i navikao sam i na pohvale i na kritike.
Tvrdoglava priroda me koštala u životu
Oduvijek si se na muzičkoj sceni izdvajao originalnim izgledom i kontroverznim scenskim nastupima, a zbog toga si ponajviše bio u centru pažnje. Da li si sve ovo vrijeme imao podršku svojih kolega i svakako roditelja?
– Oko sebe nisam imao ljude koji su me sputavali. Moji roditelji su me u startu podržali u odluci da se bavim ovim poslom. Naravno, nisam mnogo puta nailazio na odobrenja od strane njih, po pitanju nekih mojih poteza i odluka u ovom poslu. Prilično sam tvrdoglav i uvijek istjeram na svoje, pa makar to bilo i pogrešno. Jednostavno sam takav. Uvijek ću saslušati savjet, ali ne znači da ću ga prihvatiti. To nekada može biti mač sa dvije oštrice. Tvrdoglava priroda me je puno koštala u životu, ali to je moj put sazrijevanja i odrastanja i aposlutno ne žalim ni za čim.